U mnoštvu različitih vrsta ptica koje su uz čovjeka od njegovog nastanka, pa sve do danas, posebnu pozornost privlači jedna ptica - ne samo po njenim koloristički atraktivnim obilježjima već i po činjenici da posjeduje perje i krila, ali ne može da leti.  Usprkos njegovoj nemogućnosti da leti i doživotnoj vezanosti za tlo za razliku od drugih ptica, on je obdaren bogatom simbolikom koja ga je pratila kroz povijesne, religijske, mitološke, ali i umjetničke priče i predstavljanja.

Pijetao ili kako ga u Boki nazivaju kokot, simbol je svjetla i izlaska sunca, novog početka odnosno novog dana. Svoju simboliku pronašao je u mnogim zemljama, vremenima i običajima: u Indiji je slavljen kao bog sunčeve energije; u Japanu njegovim pjevanjem prizivaju iz pećine boginju Amaterasu, dok je u Grčkoj pripadao bogovima Zevsu i Apolonu. S druge, strane u religiji, Isusa Krista njegovo svjetlo i uskrsnuće, pored orla i janjeta, predstavljao je i pijetao. U zemljama na Balkanu često se za njega vezuju različite mitološke priče i vjerovanja, a s obzirom na njegovu dominantnu ulogu u kokošinjcu, ne čudi nas seksualna simbolika, ali i simbolika stražara i zaštitnika doma. U nekim narodima simbolizirao  je vatru i vjerovalo se da može odagnati tamu i rastjerati zlo i zle sile.

Upravo zbog raznovrsne simbolike, on je svoju predstavu našao u mnogim mitološkim, religijskim i folklornim prikazivanjima, što je rezultiralo bogatom umjetničkim ostvarenjima s upravo ovom životinjom. Vizualno interesantan i dopadljiv inspirirao je mnoge stvaratelje, a svoju primjenu nije našao samo u arhitekturi, slikarstvu, heraldici već i na odjeći, pečatima, zidovima kuća... U simboličkom značenju često ga srećemo kao pokazivača pravca (vjetrokaz) na krovovima katedrala, ali i dimnjacima obiteljskih kuća. Pored heraldike njegovu prisutnost nailazimo na mnogim umjetničkim djelima, a najčešće u likovnoj umjetnosti. Nekada kao samo detalj (poput djevojke na slici Rembrandta „Noćna straža“ koja o pojas nosi pijetla) ili je njemu posvećena čitava kompozicija (poput slike „Kokot“ tivatskog slikara Antona Peana). Moderna umjetnost je često birala motiv pijetla upravo zbog njegove jake simbolike poput Aršila Gorkog – „Jetra je petlova kresta“, iz 1944. godine, „Borba pijetlova“ Paje Jovanovića, „Starac i pijetao“ Nikole Gvozdenovića su samo neke od slika čija je tematika ova ptica. Sa druge strane Robert Raušenberg u svom djelu „Odaliska“, koristi pijetla u umjetničkom ostvarenju, kao jedan vid nove i inovativne forme. Željko Reljić oživljava pijetla u svojoj skulpturi, dok njegovo umjetničko oblikovanje daje figuri realističan izgled.

Shodno simboličnim značenjima, često je prinošen i kao žrtva. Na našim prostorima, zabilježeno je tzv. gađanje kokota još u 17. stoljeću, u čast Sv. Roka i izlječenja od kuge, a najduže se održalo u Perastu u čast "Peraškog boja" i pobjede nad Turcima (1654. godine). Na našim prostorima u prošlosti, obitelji su često na osnovu prezimena dobivali i nadimke, a jedan od tih naziva je upravo Kokot, koji se zadržao i do danas.

Ova ptica koja predstavlja atribut bogova sunca, koja simbolizira borbeni duh, ali je i glasnik jutra, svoje predstavljanje našla je kao simbolički element u filmskoj, likovnoj, i drugim umjetnostima. Pored svoje moćne simbolike, nama je ipak najpoznatija po svom jutarnjem oglašavanju -„kukurikanju“ u osvit zore kojim nas budi, ali i označava pobjedu dana nad noćnom tamom, izlazak sunca i nagovještava neki novi početak...

Marija Saičić

Izvori:

https://www.radiotivat.com/kokot-i-bokelji/2014/05/

https://lat.rtrs.tv/plus/tekst.php?id=2858