Svetkovina Gospe od Snijega, nebeske zaštitnice Župe Škaljari, održana je jučer u župnoj crkvi. Don Robert Tonsati je govorio o samom blagdanu te nas podsjetio na legendu iz 13.st., po kojoj je usred ljeta, 5. kolovoza, u Rimu pao snijeg. Po toj legendi, Bogorodica se ukazala u noći, 3. kolovoza 352. godine, tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu. Pao je snijeg na brežuljku Eskvilin te je sagrađena bazilika pod imenom Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika). Uz to bazilika se zove i Sancta Maria ad nives” – Gospa od Snijega.
U biti posvetu bazilike Svete Marije Velike prepoznajemo kao Gospu Snježnu, što nam je don Robert Tonsati i objasnio, vrativši se u prošlost, podsjećajući na događaje, koji su prethodili svemu.
Bazilika Santa Maria Maggiore jedna je od četiri velike bazilike u Rimu te najznačajnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu.
Don Robert Tonsati nas uvijek potakne na razmišljanje, pa je to učinio jučer, kada je govorio o važnosti vjere, poniznosti i potrebi da budemo svjesni nekih stvari. Važno je koliko smo kao zajednica uređeni, koliko držimo do bogoslužja, kako gledamo na Crkvu i koliki je utjecaj vjere u našim životima… Sve to utječe na naše živote, naše djelovanje i spoznaju da se moramo okrenuti pravim životnim vrijednostima, koje često zaboravimo živeći u današnjem svijetu, koje nas svakodnevno iskušava. Upravo tada je vjera ono što nas treba držati prizemnima, skromnima i svjesnima.
Don Ante Dragobratović izrazio je zahvalnosti svima koji su na bilo koji način doprinijeli svečanosti.
Nakon mise uslijedilo je  otkrivanje spomenika – biste don Antonu Belanu.
Gospodin Slavko Dabinović nam je približio život i djelovanje don Belana – čovjeka, koji je svima bio blizak. Pomislimo li na Kotor, kulturnu baštinu, Katedralu…, nemoguće je, a ne sjetiti se don Belana. Bio je prisutan u svim sferama i dostupan ljudima, što je istima mnogo i značilo. Njegova veličina i postignuća su još veća, sjetimo li se njegove skromnosti i nesebičnog dijeljenja znanja.
„Župnik Kotora i Škaljara, dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije, proučavatelj, povjesničar i marni pregalac baštine kotorskog kraja. Bio je duhovnik i znalac povijesti s kojima su surađivali znanstvenici, kako iz Crne Gore, tako i Hrvatske , kojima je uvijek rado sa susretljivošću otvarao i otkrivao bogatu arhivsku građu Kotorske biskupije. Preranom smrću don Antona Belana Kotorska biskupija i njeni vjernici izgubili su vrijednog svećenika, zagovornika ekumenizma i suživota više nacija i vjera na ovom prostoru. Zaljubljenika i znalca povijesti Kotorske biskupije i kotorske crkvene baštine. Svi koji smo ga poznavali čuvat ćemo sjećanje na vrijednosti rezultata njegovog rada, ali i na sve vrijednosti kojima je kroz život obogaćivao svijet oko sebe. Neizmjerno smo mu zahvalni što nas je specifičnim humorom svakodnevno uveseljavao te uvijek balansiranim pristupom međuljudskim odnosima usmjeravao prema dobru“ – rekao je gospodin Dabinović.
Gospodin Dabinović je izrazio zahvalnosti i akademskim kiparima Goranu Moškovu i Elviru Adroviću, kao i majstoru Mirku Franoviću na predivnoj, vjerodostojnoj bisti don Belana.
„U zadnje vrijeme kultura pamćenja je kod nas dosta narušena i lako zaboravljamo dobro i lako zaboravljamo dobre ljude“- kazao je na kraju don Robert Tonsati, čestitajući svima na uspješno ostvarenom pothvatu.
Don Belan ne može biti zaboravljen i nerealno je govoriti o njemu u prošlom vremenu, ali sada njegova bista stoji i za generacije koje dolaze i koje moraju čuvati sjećanje na jednog iznimnog čovjeka, koji je predstavljao simbol Kotora u našim srcima.