Za razliku od nekih drugih bića, po pravilu čovjekova čula prepoznaju obojeni svijet. Crno- bijeli je tek jedan od eksperimenata. Tako da boje određuju čovjeka, pored ostalog svojom energijom i tonalitetom. Raspoznajemo ih kao tople i hladne, a vremenom postale su i simbolima ...
Svijet ne bi imao smisla da ne postoje boje, često znamo da kažemo. Svaki predmet, biće i pojava nosi određenu boju i samim tim ta boja mu daje svojstvene karakteristike, koje uz njegovo simboličko značenje (ako ga ima) dobiva svoj puni smisao.
Svakoj boji svojstveno je posebno dejstvo, a uz simbolička značenja predmet dobiva još veću važnost, odnosno pomaže nam da shvatimo njegovu esencijalnu poruku/smisao. Tako na svakodnevnom nivou, čovjek reagira na određene boje; u psihologiji postoji posebna grana koja se bavi bojama, odnosno čovjekovim reakcijama i emocijama koje ispoljava kada ugleda određenu boju.
Ako bi krenuli od samog početka govorili bi o primarnim bojama (crvena, žuta i plava) a njihovim međusobnim miješanjem nastaju sekundarne boje, dok spajanjem primarnih i sekundarnih dobivaju tercijarne boje, i sve skupa čine paletu boja od kojih je sazdan svijet i opažanje kakvo danas znamo.
Boje nas asociraju na određena mjesta i događaje, ljude, ali i na naša osjećanja i emocije. Kroz povijest, razne boje su se vezivale za različite povijesne događaje, vjerovanja, kulture, obrede ... U različitim kulturama boje imaju različita značenja, kao što i svaka nova epoha nosi novo poimanje određene boje. Tako su na primjer u kršćanstvu crvena i plava boja vezivane za Mariju i Krista, liturgijske i heraldičke boje korištene po već utvrđenom kanonu, dok u modernom slikarstvu boje nose individualno obilježje. Također, uvijek nas određena boja asocira na nešto i tu pojavu ili predmet vezujemo isključivo za tu boju (npr. sunce je žuto, nebo je plavo, trava je zelena)...
Čini se, da su boje u likovnoj umjetnosti akcent dobile naročito u modernom slikarstvu, a pogotovo u fovizmu, kojeg opisuju kao eksploziju boja. Zanimljiva je priča da je upravo zbog mnoštva i jačine boja koje su bile prisutne na jednoj izložbi fovista, jedan likovni kritičar uzviknuo „Donatello među divljim zvijerima“ (fauves – zvijeri), i tako je čitav pravac i dobio ime. Dalje se boje uspoređuju s glazbom, te „Poredeći boje sa zvukovima, Kandinski je davao glazbene nazive serijama svojih slika, Kompozicije i Improvizacije, čime je naglasio njihov bespredmetni sadržaj." De Stijl pravac čiji je jedan od najreprezentativnijih predstavnika Modriaan, kombinirao je horizontalne i vertikalne linije crne i bijele boje s primarnim bojama – crvenom, žutom i plavom.
Danas postoji široki spektar odnosno paleta boja, i njihovo proučavanje odnosno simbolika, koja se vezuje za određenu boju je toliko široka, da svaka boja zaslužuje posebno tumačenje i priču, a naročito, jer se vezuje za različite kulture, vjerovanja i epohe.
Marija Saičić
Literatura:
Meri Holingsvort, Umetnost u istoriji sveta, EVRO-GIUNTI, Beograd, 2006.
Enciklopedija slikarstva i grafike, Lotar Altman, Mali princ Beograd, 2006.
