U Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici sinoć je održana zanimljiva promocija knjige poezije „Poezija mojih iluzija“, autora Marina Čaveliša.
Na promociji su govorili: pjesnikinja Dubravka Velašević, tajnica Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Ana Vuksanović, kao i sam autor.
Na početku večeri nazočne je pozdravila Ana Vuksanović, koja je u svom izlaganju istakla: „Pjesme Marina Čaveliša se teško mogu svrstati u određeni žanr – ima tu i refleksivne poezije, ljubavne, socijalne i društveno angažiranje, antiratne poezije, domoljubne poezije, pjesama o dobroti, o samoći, o izgubljenim vrijednostima, iiuzijama… Marin daje realnu sliku, pa i dijagnozu svijeta u kojemu živimo, snuje, a nada se da to nisu samo tlapnje, o humanom društvu, o svijetu u kome čovjek treba ostati čovjek, bez obzira na nedaće i okolnosti. Marinove pjesme su njegovo viđenje stvarnosti u kontrastu s iluzijama, koje iako zavaravaju, daju ljepotu življenja. Pokoja strofa sama za sebe predstavlja aforizam“.
Pjesnikinja Dubravka Velašević svoj tekst je naslovila „Potrebe za dobrotom u poeziji Marina Čaveliša“: „Njegova poezija je uistinu osobena i izuzetno zanimljiva; ne sliči nikome i ničemu, već je to potpuno autentičan pjesnički glas. Marin je svojom prvom zbirkom poezija pokazao da posjeduje potpuno zreo i formiran glas na ovdašnjoj književnoj sceni Crne Gore i šire, na književnoj sceni hrvatske i na nekadašnjem jugoslovenskom književnom prostoru. Kao što sam Marin Čaveliš kaže, pjesnik se rađa, pjesnikom se ne postaje. On u jednom intervju kaže kako njegove pjesme, na prvi pogled, pomalo sliče dječjoj poeziji, ali njegove pjesme su zapravo izuzetno kompleksne, sa kompleksnom strukturom i sa veoma dubokim filozofskim porukama. Takođe imaju neobično dobar takt, ritam i muziku u sebi“.
Sam autor se obratio riječima: „Poezija je sklad misli u određenom ritmu, koje se pojave ne znate otkuda, kao što pronalazaču dođe ideja. Poezija mi je oduvijek bila draga. Ta kratka, sažeta misao, izrečena na originalan način, igra riječi koja probuđuje emocije. Davno u srednjoj školi sam pokazivao talenat za poeziju i recital, i išao na takmičenje recitatora, ali u to vrijeme meni su bile privlačnije nauka i tehnika, koje su tada bile u ekspanziji. Posljednjih nekoliko godina počeo sam bilježiti karakteristične misli, koje su bile simpatične, originalne, za koje sam smatrao da mogu imati neku umjetničku vrijednost. Zatim sam ih dorađivao i počele su se skladati prve pjesme. A onda kad prikupite dovoljan broj pjesama, poželite da ih prikažete javnosti, pa da možda ostavite i neki trag za sobom. Umjetnik može stvarati za mali broj ljudi koji su umjetnički naobrazovani i koji mogu da shvate njegov specifični umjetnički izraz; ili može pisati za širu publiku. Ali, kad se stvara za širu publiku postoji opasnost da se ode u kič. Velika djela su ona koja umjetnički naobrazovani i šira publika mogu da shvate i prihvate, ocjene dobrim, svako na svoj način. To nije lako napraviti, pogotovo danas kad konzumenti umjetnosti nemaju vremena za razmišljanje, jer oni dnevno primaju ogroman broj informacija. Zato sam pokušao da jednostavnošću i ljepotom izraza pridobijem čitaoca. Nastojao sam da pjesme budu što kraće i da se lakše čitaju; da skratim stih, da oslobodim izraz suvišnog, da učinim taj izraz što razumljivijim“.
Ovu književnu večer je upotpunio gitarist Enes Alković, uz čiju je pratnju Marin Čaveliš recitirao svoju poeziju.
Pored brojnih posjetitelja, večeri su nazočili: ministrica u Vladi Crne Gore Marija Vučinović, direktor Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore Safet Kurtagić, predsjednik HNV-a Zvonimir Deković, kao i predsjednik HKZ „Dux Croatorum“ Adrijan Vuksanović.