U osami sv. Vicenza

U nehaju jutra

stoljeća

prosuta...

Osama sv. Vicenza

razlomljena u nečujnim

časima svjetlosti.

Neogotički prozori

teško čitljiva slova na zidu

časnih gradskih otaca

Opustjela hodočašća

  bose djece

udovica

kad

Jaganjac Božji

ostaje

Sam...

Pred sv. Srđem (ribarevoj djeci)

U šutnji gornjolastovskih počula

snujem:

bačene sjene zvonika

pritajenih povečerja.

Narandžaste odsjaje sunca.

Trenutke kad mimoze

u Boki

otvaraju oči...

Još tisuću devesto dvadeset pete

igrala su se ribareva djeca

na Đurđevu brdu

... a danas

pred svetim  Srđem, Nikolom i Dimitrijem

stoji

tišina.

18. 7. 1926.  sv. Domenika (Tivatska Kostanjica)

U svraćajima zore

prazni hram

bez

sirote majke... oca.

Pust

bez

korizmenih napjeva

radosna plača tek rođena

sina... kćeri.

Sv. Domenika

izrasla u stijenju

18. 7. 1926.

onih čije se

Ime

u sramu stoljeća

više

ne

spominje...