U cijelosti vam prenosimo tekst Andra Saulačića.
Najstariji arhivski podaci iz muzičke prošlosti Kotora
Orgulje u katedrali sv. Tripuna u Kotoru su bile impozantan instrumenat, sa bakrenim sviralama, koje su se presijavale u srebro i zlato.
Kotor se može svrstati među malobrojne gradove Europe koji su imali orgulje u XV stoljeću.Prve vijesti iz muzičke prošlosti Kotora odnose se na ugovore o izgradnji i popravkama orgulja u Katedrali sv.Tripuna iz 1488, 1518, 1554 i 1600. godine. Taj podatak svrstava Kotor u red gradova sa veoma ranim muzičkim tradicijama. Podaci omogućavaju uvid u samu gradnju i kvalitet tadašnjih orgulja, kao i prve orguljaše katedrale. Dubrovnik je već sto godina prije imao orgulje, na osnovu odluke Velikog vijeća od 6. 08. 1384. god. koje je prokuratorima katedrale u Dubrovniku odobrilo kupnju orgulja.
Orgulje su tada uz freske u crkvi, imale istu vjersko odgojnu ulogu. Uz orgulje, trebao je tada postojati i zbor koji je sudjelovao u svim značajnijim crkvenim obredima toga doba. Poznato je da već od XV st. narod aktivno sudjeluje pjesmom u crkvenim obredima.
Prema arhivskim podacima o orguljama, njihovim registrima, i o principu ređanja alikvotnih tonova, može se zaključiti da orgulje iz katedrale toga doba, imaju sličnosti sa drugim poznatim orguljama XV st. kao na primjer sa orguljama u crkvi sv .Nikole u Utrech-tu iz 1450. god, koje su se sačuvale u muzeju u Amsterdamu (Nicolaikerk te Utrecht).
Gdje su tada bile smještene orgulje u katedrali, da li iznad ulaznih vrata kao danas ili u prezbiterijskom prostoru lijevo i desno od glavnog oltara kao svuda po Europi toga doba, ne zna se. Kako tada nije bilo muzičkih škola, orguljaš koji je bio određen za sviranje u katedrali, podučavao je jednog učenika da svira za misu i večernje funkcije, a vjerovatno i manjim popravkama i štimovanju orgulja. Kao graditelj orgulja i orguljaš se tada spominje franjevac Franjo Gabrijeli, prezime poznato u povijesti glazbe.
Postoji ugovor o popravci orgulja od 18. 07. 1518. god. od strane majstora orgulja splitskog kanonika Juraja Celidonia. Te popravljene orgulje je vidio poznati humanistički pjesnik iz Kotora u XVI st. Ivan Bona Bolica i zapisao je da su orgulje bile “impozantan instrumenat, sa bakrenim sviralama, koje su se presijavale u srebro i zlato”.
Orgulje je 1554. god, popravljao Dubrovčanin Nikola Karmiliani. Poslije pedesetak godina 25. 01. 1600. god, prokuratori katedrale Marijan Buća i Ivan Bolica povjerili su rad na izradi novih orgulja Šimunu Lupiniju Zadraninu, orguljašu. Posebni stručnjak iz Venecije je 1615. god. izvršio pozlatu instrumenta. Potres iz 1667. god. je uništio te orgulje. Nikola Bizanti je nakon potresa 1690. god. ponovo izgradio nove orgulje.
Do potresa iz 1979. god. nema bitnijih podataka o orguljama. Do tada su u katedrali bile orgulje postavljene 1906. god. od strane braće Majer, kao poklon biskupa Frana Učelinija, a pregrađivane 1926. god. od strane Vjenceslava Holuba, graditelja orgulja iz Požege (korišteni podaci - M. Milošević “ Muzičke teme i portreti ”, Titograd, 1982)
Najstarije orgulje koje još danas postoje u Boki Kotorskoj nalaze se u crkvi sv. Josipa u Kotoru koje su u lošem stanju, u crkvi Pomoćnice Kršćana na Mulu i na otoku Gospe od Škrpjela. O njima ćemo pisati u sljedećem broju.
Andro Saulačić