Telephone Sheep - Jean Luc Cornec (Google)
Postojala je, u priči Iva Andrića, jedna ovčica pod nazivom Aska, ovčica koja je (kao i Šeherzada u priči Hiljadu i jedna noć), svojim umijećem uspjela da spasi svoj život i otrgne se od kandži smrti. Iako, pri spomeni ovce, uvijek mislimo na naivnu i glupu životinju (često znamo i čovjeku nadjenuti te osobine, pa kažemo „ovca za šišanje“), ova priča ipak dokazuje da ona to zapravo nije.
Njezina uloga u životu čovjeka, datira vjerojatno od samog početka, a kroz povijest je često karakteriziramo kao simbol bogatstva; narodi koji su se bavili stočarstvom smatrani su imućnijim time što su imali veći broj ovaca. Od njezine vune danas se prave mnogi odjevni predmeti, a vuna se smatra kao jedan od najnježnijih i najtoplijih, prirodnih materijala.
Iako pri pomisli na ovcu ili janje, prva asocijacija bude kršćanstvo, njezina prisutnost u simbolici, religiji, mitologiji i umjetnosti potječe još mnogo prije. U mnogim religijama, spominje se kao žrtvena životinja (čak i u doba antike spominjemo je kao žrtvu, a u Bibliji je prva životinja koju Avelj prinosi Bogu); spominje se u starogrčkom mitu o Jasonu i zlatnom runu (scene ovog mita nalaze se i na grčkim vazama, a mit je inspirirao i Salvadora Dalija koji je naslikao sliku pod nazivom „Jason nosi zlatno runo“). U Egiptu, bog izvora rijeke Nil, koji je nazivan Hnum ili Knum, bio je predstavljan s glavom ovna; također su ga izjednačavali s Osirisom, dok je kod Grka ova životinja povezana s polubogom Heraklom. Ipak, najviše spominjanja i prikazivanja ovca/janje dobiva u kršćanstvu. Janje se u kršćanstvu doživljava kao simbol Krista, a naročito kao simbol žrtve. Prikazi Krista koji nosi janje na ramenima pojavljuje se još u katakombama. Kao simbol zajedništva, često su prikazivane ovce u stadu, a odatle je potekao i izraz „crna ovca“ koja se razlikuje od bijelog stada, a simbolizira pojedinca koji odudara od društvenih normi i koji ne poštuje pravila. Vjerojatno zbog toga što najveću simboliku nosi u kršćanstvu, imamo priliku da vidimo najviše likovnih prikaza Krista koji nosi janje, kao i Krista dobrog pastira sa stadom ovaca. Jedna od najzanimljivijih prikaza je svakako djelo braće Van Ajk - Gentski oltar u čijem središnjem dijelu imamo upečatljiv i nesvakidašnji prikaz ove životinje koja već stoljećima intrigira likovnu publiku. Na našim prostorima, Petar Lubarda na svojoj slici „Zaklano jagnje“ je možda i najbolje prikazao simboliku nevinosti, ali i stradanje nedužnih uslijed strahota rata. Svojim djelom on je htio opomenuti na sve užase koje ratno stanje nosi sa sobom te i danas gledajući taj okrutan prizor, ne možemo, a da ne osjetimo uznemirenost. Ova životinja, inspirirala je i suvremene umjetnike koji su koristili različite tehnike i materijale da je predstave. Jean Luc Cornec je predstavio publici svoju instalaciju napravljenu od telefona: ovce u najrazličitijim pozama, dok je sve dijelove starinskih telefona iskoristio da napravi ovce (vunu, noge, glavu) na jedan zanimljiv, nesvakidašnji i šarmantan način, predstavljajući ovcu kao jednu od najsimpatičnijih, najpitomijih domaćih životinja (što ona i jeste), koja je pored ostalog simbolizirala i dobrotu, nevinost i plemenitost.
Kroz povijest i umjetnosti, možemo naslutiti da ovca ili janje, nosi simboliku dobrote, žrtve, neiskvarenosti, pitome i plemenite životinje, koja zbog takvih svojih osobina, često izaziva u čovjeku potrebu da joj pruži zaštitu. Također, često je ovca spominjana u kontekstu stada, pa simbolizira i simbol pripadanja i zajedništva, govoreći nam da kada smo u stadu ništa loše ne može da nam se desi. Ipak, imamo primjer Aske, koja je mala i slaba, izdvojena iz stada, na kraju uspjela da se spasi na jedan dovitljiv način – ona je plesala i plesom opčinila vuka, dokazujući da ipak nisu sve ovce za šišanje...
Povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Marija Saičić