Od najranijih vremena čovjek je ostavljao prve tragove o svom postojanju, dok je svoja iskustva bilježio je na zidovima pećina koje danas svjedoče o prapovijesnom čovjeku, ali predstavljaju i značajno civilizacijsko/kulturno otkriće.

U svim svojim predstavama čovjek je najčešće prikazivao ono što ga je okruživalo i što mu se svakodnevno događalo; te predstave su u početku bile primitivne, ali evolucijom čovjeka, razvijala se i njegova misao, a samim tim i njegovo poimanje okoline. Općepoznato je da su se tijekom povijesti umjetnosti stvorili i mnogi likovni žanrovi, među kojima i mrtva priroda. Prilikom prikazivanja mrtve prirode umjetnici bi se vraćali tom iskonskom, poput onog prapovijesnog, prikazivanju stvari, jednostavno na platnu bi najčešće prenosili ono što se nalazilo ispred njih. U tim njihovim prikazima najviše je bila prikazivana korpa s voćem ili vaza sa cvijećem, dok su teme varirale: od cvijeća, lovačkog pribora, posuđa pa sve do onih morbidnih, s kosturskim lubanjama. Voće koje se nalazilo u tim korpama često je imalo jaku simboliku u religijskim ili mitološkim pričama, ali i tradiciji i kulturi raznih naroda. Prikazivane su različite biljke poput: zabranjenog voća-jabuke, drva s kojeg se brala grančica mira-masline, palme, šipka, grožđa i mnogih drugih, koje imaju uporište u mnogim kulturama širom svijeta. Te biljke nisu  prikazivane samo kao  mrtva priroda, već i kao moćni detalji na bogatim kompozicijama koji nose značajno simboličko značenje. Svako voće je u danoj kompoziciji nosilo određenu simboliku kojom bi umjetnik zaokruživao priču ispričanu na platnu.

Jedna od zanimljivijih biljaka svakako je limun. Ova biljka se uzgaja širom svijeta, a ljudskoj vrsti je veoma važna zbog svojih ljekovitih svojstava. Od davnina se vjerovalo u moć stabla limuna, ali ne samo zbog njegove ljekovitosti, već i zbog njegove simbolike: vjerovalo se da može privući bogatstvo, zdravlje i prosperitet. Upravo je to razlog zbog kojeg u uređenju prostora limun igra značajnu ulogu; po feng šuiju, limun ne predstavlja samo biljku koja ukrašava prostor, već doprinosi uređenju misli i oslobađanju od iluzija. Limun je u narodnim običajima imao sličnu ulogu i značenje kao i jabuka: limunom se darivala nevjesta, pozivani svatovi itd… Na našim prostorima (u Tivtu, Boki) se svečarska demižana s vinom svadbe, umjesto sa čepom zatvarala - limunom.

Vrlo često je u likovnoj umjetnosti prikazivan u korpi s voćem ili kao samostalni motiv na slici (primjer: Vladimir Tomić – “Masina, višnja i limun” iz 1975. godine, ili kao detalj na slici Ljubomira Popadića “Veče kod Marfe”).  Ipak ono po čemu će možda najzapaženiji ostati limun u likovnoj umjetnosti je limun žuta boja. Boja je ostala prepoznatljiva i danas imamo njena dva konteksta: pozitivno i negativno. Za tu boju u narodu znaju reći da je “žuta boja ljubomora”, te se često simbolika te boje prenosila i na druge biljke; na primjer, uz žutu ružu se često vezivalo negativna energija i mišljenje da predstavlja ljubomoru i umiruću ljubav. Ipak limun žuta boja u umjetnosti vezivala se za pozitivnija razmišljanja i prikaze: ona je predstavljala blagotvornu boju sunca, cvijeća,  asocirala je na proljeće, novo rađanje jednostavno – život. Limun žuta boja smatra se duboko simboličnom; bojom sunca, božanskog i iscjeljujućeg; ona stimulativno i ljekovito utječe na živčani sustav i organe vida. Također, još jedna pozitivna strana limun žute je što ona potiče intelektualni razvoj (naročito kod djece), budi interes za spoznaju i znatiželju.

Ipak, simbolika limuna nije nam do kraja otkrivena, što jednim dijelom podsjeća na srednji vijek, kada se koristila nevidljiva tinta napravljena od limunovog soka za tajnosti dopisivanja. Značenje se odgonetalo pod određenim uvjetima, što nam ostavlja mogućnost da će nam se simbolika limuna u potpunosti otkriti u budućnosti baš poput nevidljive tinte…

Povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Marija Saičić

Izvori:

https://hrv.kelownaparadigmhealth.com/limon-doma-primety.html posjet 28. 3. 2021. U 18.25 sati