Knjiga kao vječiti lumin

Time to read
2 minutes
Read so far

Nedjelja, 23. kolovoza 2020. - 12:12
Autor: 

„Gdje smo mi ovo, velečasni? Ja u Boki. A vi? Tu mi je stanište. Odavde idem, tu se vraćam...“ 

Don Branko Sbutega

 

Nedavni poduhvat Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Tivta i Boka F iz Podgorice, uz podršku Opštine Kotor - objavljivanje monumentalne monografije „Lectionarium et Pontificale Catharense 1166“ (Lekcionar i Pontifikal Kotorske biskupije iz 1166. godine, dokaz je da, u vremenu kada svijet staje, naučna misao i istraživački duh opstaju. S obzirom na datiranje ove knjige, smatra se najstariom knjigom na tlu Crne Gore danas, i to je ne samo nevjerovatna naučna svjetlost koja je obasjala Boku i Crnu Goru, već je njeno otkriće kao postojanje pisane građe, utisnute u vremenu, otkriće jednog sloja nekadašnjeg života. Ovaj lekcionar i pontifikal je po mnogo čemu poseban, i prilog je iščitavanju prošlosti u kojoj je sam put ovog vrijednog teksta interesantan, s obzirom na to da je unesen kroz portal katedrale svetog Tripuna na dan njezina svečanog otvaranja, te iste, 1166. godine, te da je služila kotorskim biskupima do 1876, kada je prenesena u Rusiju. Činjenica da je knjiga služila biskupima (lat. pontificalis – koji se odnosi na vrhovnog sveštenika; liturgijska knjiga katoličkog bogoslužja s tekstovima za obrede koje obavlja biskup) u Kotoru, sedam vjekova od momenta kada je donijeta u katedralu, do trenutka njenog puta za St. Peterburg, govori o dugom periodu njenog korišćenja, te same vrijednosti i značaja. Prenos knjiga u tadašnjem vremenu, e bio dokaz stavljanja pisane riječi na pijadestal, a jedino ono što je zapisano, postoji kao svjedok vremena, običaja i načina života. Međutim, bez obzira na njeno postojanje, čuvanje i nekadašnje korišćenje, knjiga dobija izuzetan značaj onog trenutka kada biva otkrivena i kada se njome pozabave stručnjaci, naučnici, i svoje vrijeme i znanstvene sposobnosti utkaju u otkrivanju njezinog sadržaja, kao što je to učinila Lenka Blechova Čelebić, dajući ovoj monografiji jedan zaseban život. Lekcionar i pontifikal nije samo otkriće koje bi trebalo da interesuje filologe, jer je pisana latinskom beneventanom, već i književnike, naučnike, istoričare, teologe, zbog svoje slojevitosti. Po mnogo čemu, ovo originalno djelo odiše duhom jednog vremena, ali i istinom o razvitku pismenosti i knjige – u 12. vijeku, u vrijeme podizanja katedrale svetog Tripuna, postoji knjiga – palimpsest, riznica biblijskih citata – metatekst, i citata velikih crkvenih otaca Zapadne crkve. Bogatstvo riječi, slojevita umjetnička građa iz koje prosijavaju književnost, istorija i religija, jednom riječju – život.

Istraživački tekstovi i radovi na već postojećim su moćan trenutak u vremenu. Filološkinja, istoričarka i paleografkinja Blechova Čelebić, svojim radom na ovoj knjizi, otkrila je trag u vremenu, prošlost približila sadašnjosti, osvijetlila put budućim naučnicima da se bave knjigom kao luminom kroz vrijeme. Ovakvi naučni radovi, prepuni znanjem i ljubavlju prema onome što je zapisano u prošlosti, dragocjenost su koja stvaraju novu istoriju. Kada se prepoznaju u društvu, kao što su prepoznati od strane izdavača i kotorske Opštine, onda na ovaj način novootkrivena djela sama progovaraju o tome da je zasigurno ostalo još mnogo ispisanih neotkrivenih stranica unutar kotorskih bedema, koje čekaju na svoj novi život. Monumentalno književno zdanje, Lekcionar i pontifikal Kotorske biskupije, iz 12. vijeka, pokazuje nam da paralelno sa razvitkom tehnologije i sve većeg elektronskog čitanja, knjiga iskrsava kao vječito dobro, koje nikada ne može biti zamijenjeno. U njoj je cjelokupan život, i njeno postojanje uprkos svim vremenskim (ne)prilikama svjedoči o univerzalnoj vrijednosti i umjetničkoj ljepoti. 

Maja Grgurović, prof. crnogorskog jezika i južnoslovenske književnosti