Rođen u Beogradu, odrastao u Puli, Dragan Velikić je pisac koji svoju književnu mitologiju gradi na širem zemljopisnom, mentalnom i emotivnom prostoru Europe. Književnik čije svako novo djelo na čitavom prostoru bivše Jugoslavije izaziva vanrednu čitalačku pažnju, što je dokazao i na književnoj večeri u Budvi u petak, 31. srpnja, gdje je pred mnogobrojnom publikom predstavio svoj novi roman „Islednik“. 

U amfiteatru Akademije znanja,  JU Narodna biblioteka Budva i izdavačka kuća Laguna predstavili su roman koji je ovog ljeta nagrađen „Kočićevim perom“ i koji je za kratko vrijeme pobudio veliku pažnju čitatelja, što ne čudi ako znamo da je ovo Velikićev najosobniji roman.

„To je moj Amarkord, sinteza svega što sam radio, ali je tako nastala mimo namere. Želeo sam da napišem roman o majci, koja je u prvom planu, ali i roman o jednom vremenu koje pokriva čitav vek, od početka XX veka pa sve do 2012. godine i Sajma knjiga u Solunu. Mada je Solun izmišljen, veoma sam zadovoljan kako sam taj deo napisao. Mogao bih da napišem i roman o Solunu. Ovu priču sam ispričao kroz vizuru nekoliko junaka označenih stvarnim imenom i prezimenom, koji su zaista postojali u mom životu“, rekao je autor romana „Islednik“.

Velikić je novim romanom obuhvatio čitavo  jedno  stoljeće, ali se najviše bavio događajima iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeće, vjerujući da je ovo priča koja bi mogla da bude interesantna mnogima jer pokreće određene senzore u čitateljima koji se mogu identificirati s junacima.

„U meni to pokreće Selindžerov ’Lovac u žitu’. Kad god čitam tu knjigu, čini mi se kao da je u pitanju moja porodica. Zato znam da ova knjiga ima svoje čitaoce. Mnogi su mi već rekli da su, dok su čitali roman, imali utisak da pišem o njihovoj majci. To sa identifikacijom je veoma važno jer probuđuje emocije“, rekao je Velikić.

„Nema ona estetski i književni značaj, ali ima emotivnu vrednost“, rekao je Velikić.

Otkrio je i da je u mladosti radio u biblioteci i da bi danas bio odličan direktor biblioteke, a po priznanju tek posle objavljivanja romana „Via Pula“ postao je pisac.

„Islednik“ svjedoči o svim našim majkama i očevima, gubicima i sjećanjima, obiteljima koje smo stvorili ili u kojima smo odrasli. I poput uzrečice jednog od Velikićevih junaka da je „bogatstvo neuništivo i da se kao prašina samo premešta“.