U okviru proslave Dana Muzeja grada Perasta sinoć je u Muzeju otvorena izložba posvećena peraškoj obitelji Zmajević, pod nazivom „Zmajevići – pod plaštom opata i kapetana“, autorice Aleksandre Simeunović, povjesničarke umjetnosti.
Na početku večeri posjetiteljima se obratila dokumentaristica Muzeja, Mirjana Vukasović: „Muzej grada Perasta, kao nosilac i čuvar kulturne baštine Perasta i Boke kotorske, veoma je važna institucija, sa zadatkom da baštini kulturni, historijski i umjetnički kontekst bliskog nam okruženja, s posebnim zadatkom čuvanja i unapređenja naše istorije i tradicije. U tom smislu, svih prethodnih 79 godina imale su zacrtan veoma važan cilj, koji se ostvaruje uspješno i plodno, što će zasigurno biti nastavljeno i u budućnosti. Večeras smo povodom 79. rođendana našeg Muzeja, ali i 28. februara, dana rođenja Tripa Kokolje, istaknutog baroknog slikara i znamenitog peraštanina upriličili ovu izložbu, koja je realizovana sredstvima odobrenim od strane Ministarstva kulture Programom zaštite kulturnih dobara za 2015. godinu. Osvrtom na velikane kakvi su bili Zmajevići, još jednom ćemo se vratiti na period peraške istorije kada su bitke podjednako vojevane perom i mačem i kada su ljudske osobine kao što su hrabrost, srčanost, ljubav prema umjetnosti i umješnost predstavljale radost života i postojanja“.
Direktor OJU Muzeji Andro Radulović govorio je o ljubavi obitelji Zmajević prema umjetnosti i svom rodnom kraju: „Kapetan Krsto Zmajević, njegov brat Andrija, te Krstovi sinovi Matija i Vicko, su imena zapisana zlatnim slovima peraškog 17. i 18. vijeka. Andrija i Vicko, crkveni poglavari, nadbiskupi, zagovornici hrišćanskog jedinstva, očuvanja narodnog jezika, književnici, dobrotvori i Matija, najznamenitiji, možda i najobrazovaniji vojnik – pomorac Jadranskog primorja toga vremena, ličnosti su neizbrisivo uklesane u kulturno-istorijsku sliku Perasta u prošlosti. Koliko su sva trojica bili vezani za Perast, ostalo je zapisano u arhivskoj građi, kroz njihova djela i prepiske. Ipak, jedino je Andrija ostao i okončao svoj život u Perastu. Simbolika njegove privrženosti možda je najočitija u načinu na koji je sagradio palatu. Vezao je za stijenu peraškog brda, pretvorio odbrambenu kulu u njen centralni dio, te pošto je sagradio zvonik i kapelu, stvorio je jedan kompleks, kroz koji kao da je izrazio sebe, upravo kao čuvara i vizionara, kako bi buduće generacije opominjao i podsjećao na umijeće vrednovanja i očuvanja svog identiteta. Ljubav prema umjetnosti, posebno slikarstvu, iskazao je kao mecena koju je pretočio kroz Kokoljin rad na zidovima crkve Gospe od Škrpjela, u oslikavanju biblijske predstave stvaranja svijeta. Po nekim analitičarima slikar je jednim dijelom upravo oslikao i život samog Andrije, uz kojeg se pojavljuje i Vicko kao njegov nasljednik“.
Nazočnima se obratila i sama autorica izložbe, Aleksandra Simeunović, koja je istakla kako je Perast oduvijek bio poznat kao inspiracija umjetnika svih profila, te ova izložba prikazuje „zlatno doba“ Perasta. Također je govorila o životu obitelji Zmajević, koji su ostavili trag u povijesti kako Perasta tako i cijele Boke: „Porodica Zmajević je u 17. i početkom 18. vijeka ostavila dubok trag u istoriji Perasta i Boke, a za to su najviše zaslužna dva nadbiskupa – Andrija i Vicko i dva kapetana Krsto i Matija. Najpoznatije djelo baroknog slikarstva sa naših prostora, Marijanski ciklus slika na ostrvu Gospe od Škrpjela, a koji je radio Tripo Kokolja, svakako se podjednako može pripisati i Andriji Zmajeviću, čijom se zaslugom Tripo školovao i prema čijem djelu je i uradio ovo svoje slikarsko remek djelo. Vicko je, kao i stric, pisao pjesme i bavio se književnošću. Kapetani Krsto i njegov sin Matija bavili su se pomorstvom“.
Izložbu je otvorio generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture Crne Gore gospodin Aleksandar Dajković: „Kulturni identitet Perasta formirao se uz pomoć prepoznatljivog sistema vrijednosti, koji je bio utemeljen u društvenom, političkom i kulturnom životu. Ovaj sistem vrijednosti oslanjao se na barok kao vodeću umjetničku referencu koju, kroz kulturu življenja i stvaranja, dosljedno su baštinili Zmajevići“.
Svi govornici izrazili su izuzetnu zahvalnost svećenstvu Kotorske biskupije, kao i svima koji su svojim djelovanjem pomogli realizaciju ove izložbe.