Dragi štovatelji svetoga Tripuna
Dragi Bokelji u Boki i izvan Boke,
Danas je dan Karika, 13. siječnja, dan kada se sjećamo one davne 809. godine kada su u naš drevni grad Kotor donesene moći sv. Tripuna.
Pred nama su Lode, 27. siječnja, kada u podne mali admiral s balkona katedrale upućuje pohvale – lode (laudes) našem zaštitniku. Nakon izgovorenih loda slijedi dizanje stijega svetoga Tripuna i time započinjemo proslavu nebeskog zaštitnika našega grada Kotora i ove biskupije.
Ove godine zahvaljujući sretnim okolnostima, blagdan sv. Tripuna slavit ćemo dva dana – 3. veljače svečanom svetom misom u 18 sati koju će predslaviti naš susjed mons. Rrok Djonlleshaj nadbiskup barski, a sljedećeg dana 4. veljače je Vanjska proslava našeg sveca s procesijom ulicama Kotora. Ovogodišnju Vanjsku proslavu predslavit će biskup Eisenstadta (Željeznog) mons. Egidije Živković.
Za ovogodišnji proglas o svetkovini našeg nebeskog zaštitnika, želim svima nama predočiti grb Bokeljske mornarice, u čijem se središtu nalazi lik sv. Tripuna koji na svom srcu nosi grad Kotor, a iznad njega čitamo riječi „Fides et honor“ kao moto.
Time su naši stari htjeli ostaviti u baštinu zavjet da sačuvamo svoju pripadnost Bogu nasljedujući sv. Tripuna mučenika. Ovaj je svjedok naše vjere 250. godine za vrijeme rimskoga cara Decija u Frigiji, u Kampsadi, u Maloj Aziji, u svojoj mladenačkoj dobi bio spreman svoju vjeru sačuvati do kraja, pa i u onom trenutku kada je pred njega stavljen najteži izbor. Utvrđen Kristovim duhom, sv. Tripun nije oklijevao priznati da je kršćanin: i to svjedočanstvo je zapečatio mučeničkom smrću. Snagu da sačuva svoju kršćanski identitet i vjernost Bogu crpio je iz vjere u Krista raspetog i uskrslog. Kršćanska vjera, nada i ljubav sv. Tripuna bili su osnovni pokretači njegova života u kojem je Boga svjedočio i proslavio u službi tada još mladoj Crkvi, ali, kako nam predaja govori, i ljudima koji nisu pripadali kršćanskoj vjeri. Tu snagu koja nas je kadra učiniti jakima unatoč našim ljudskim slabostima, možemo shvatiti samo ako se zapitamo o vjeri – fides. Naši su preci to znali prepoznati i utisnuli su riječ Fides – vjera, u grb svoje bratovštine koju danas znamo pod imenom Bokeljske mornarice. Utisnimo stoga, ne riječju već životom, istinski življenju vjeru u naša srca i duše, ne samo kao dio naše tradicije i prošlosti, već kao temelj našeg života, naše bremenite sadašnjosti i još nejasne budućnosti.
Druga istaknuta riječ na grbu je honor – čast. Sv. Tripun nije tražio ovozemaljskih časti i hvala, mogao ih je imati zbog svog iscjeliteljskog djelovanja u narodu, o kojem nam govore životopisi. Služiti Bogu i čovjeku, to je bila čast za sv. Tripuna, što je samo po sebi veoma različito od ljudskog hvastanja koje vodi u oholost i otpad od Boga jer čast drži svrhom samoj sebi. Naša vjerska pripadnost, vjernost Katoličkoj crkvi, kršćansko poslanje u ovom svijetu i nama trebaju biti izvorom pobožnog ponosa i časti.
Te dvije riječi Fides et honor trebale bi biti naše duhovno biserje, naše uzvišene životne vrednote i ne bi smjelo biti ni blaga ni zlata za koje bi prodali to naše duhovno biserje.
Dragi Bokelji izvan Boke, vi imate bolje mogućnosti to duhovno biserje lakše sačuvati jer ste u sredini svojih sunarodnjaka koji s vama dijele zajedničku vjeru i nepodvojen identitet, koji vas podržavaju u slobodnom i ponosnom izražavanju svoga kršćanskog i nacionalnog identiteta. Zahvalan sam Bogu što ste nakon toliko vremena sačuvali vezu sa zemljom vaših predaka i što ste duhovna blaga kotorske biskupije ponosno predstavljali u sredinama u kojima živite. Vjerujem i molim da ćete tu ljubav prema sv. Tripunu i svecima ove biskupije nastaviti njegovati u budućnosti.
Neka nas sve sv. Tripun nadahne da ustrajnije i hrabrije svoju vjernost Bogu živimo i svjedočimo, te da u vremenu u kojem se kršćanske vrednote sve više zatiru, znademo svoju vjeru časno sačuvati.
+ Ilija
biskup kotorski