Hrvatska i Crna Gora da zajedno kandidiraju Bokeljsku mornaricu

U nastavku vam u cijelosti prenosimo pismo premijeru Dušku Markoviću koje je uputila profesorica povijesti Marija Saulačić.

Zastupnik Hrvatske građanske inicijative u Skupštini Crne Gore, g-din Adrijan Vuksanović, u okviru Premijerskog sata 20.12.2017.god., postavio Vam je pitanje vezano za prešućivanje Hrvata i njihovog doprinosa u stvaranju i očuvanju Bokeljske mornarice.

Poštovani predsjedniče Vlade, dozvolite mi da na Vaš odgovor reagiram.

BOKELJSKA MORNARICA JE OD 809 god. PA DO DANAS (sa kraćim prekidima) KROZ XII STOLJEĆA BILA VEZANA ZA KATOLIKE BOKE KOTORSKE I SLAVLJENJE SV.TRIPUNA

Nominacioni dosije nije transparentno urađen

Bilo bi potpuno neobjektivno sagledavati milenijumsku tradiciju Bokeljske mornarice u nekim zadatim i danas aktualnim nacionalnim ili administrativnim okvirima. Ona je prvenstveno Kulturna baština Bokelja i Boke kotorske, koja je od drugog svj.rata u sastavu republike Crne Gore. Ona predstavlja i značajnu kulturološku poveznicu Crne Gore i Hrvatske, u sadašnjem trenutku pristupanja Crne Gore u Evropsku uniju.Ona se nalazi na tlu današnje Crne Gore koju poštujemo i za čiju suverenost smo dali pun doprinos.

U Vašem govoru ste spomenuli da “kolo sv.Tripuna upućuje na neraskidive njegove veze sa prostorom odnosno posebnim lokalitetima staroga grada”.Poštovani g-dine predsjedniče moram Vas upoznati da kolo ne upućuje ne neraskidive veze sa prostorom, nego na neraskidive veze sa štovanjem zaštitnika grada sv.Tripuna-mučenika kroz svih XII st. u čiju se čast igra.U to su se mogli uvjeriti svojim prisustvom zadnjih godina najveći zvaničnici Crne Gore.

Kao što je poznato Bokeljska mornarica Kotor je memorijalna organizacija, koja je izvorno utemeljena kao najstarija bratovština pomoraca na Jadranu i jedna od najstarijih na svijetu.Prema tradiciji i historijskim indicijama osnovana je 809 god., kada su kotorski pomorci preuzeli relikvije sv.Tripuna jednog od prvih kršćanskih mučenika porijeklom iz Kampsade u Maloj Aziji u Kotoru i kasnije ga proglasili zaštitnikom grada. Lik sv.Tripuna sa ponosom je istican na zastavama bokeljskih jedrenjaka, utisnut je na kotorskom novcu, a umjetnici su ga u svojim djelima prikazivali na mnogobrojnim mramornim skulpturama, slikama, freskama, pozlaćenoj pali, ciborijumu, a nalazi se i u grbu grada Kotora(sv.Tripun, zidine i lav). Kotorski grb poručuje da Kotor štite njegov zaštitnik sv.Tripun, jake zidine i hrabrost njegovih stanovnika. Bokeljska mornarica je prošla kroz mnoge transformacije u XII stoljeća od humanitarne, vojne pa sve do memorijalne organizacije kakva je danas. U svojim aktivnostima se temeljila geslom FIDES ET HONOR (Vjera i čast).

Bokeljska Mornarica je 2013 god.proglašena za nematerijalno kulturno dobro od nacionalnog značaja za Crnu Goru, a isto tako Kolo svetog Tripuna i Tripundanske svečanosti su uvrštene na listu nematerijalna baštine Republike Hrvatske (nositelji su Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809).

Nažalost u pripremi materijala i ispunjavanju predviđenih formulara-nominacionog dosijea za upis Bokeljske mornarice Kotor u Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne svjetske baštine UNESCO-a, ja kao povjesničarka zaposlena u Upravi za zaštitu kulturnih dobara u Kotoru i Bokeljka starosjedilac, čiji su preci utkali svoj dio u Bokeljsku mornaricu nisam pozvana da učestvujem u radu, a nitim sam znala da se dosije sastavlja.U tom periodu sam dobila zadatak da Pljevaljski lisnati sir, i Ribarenje”Kalimerom” u Ulcinju zastitimo i  uvrstimo u nematerijalnu kulturnu baštinu Crne Gore.Zar ne bi bilo logičnije i normalnije da ja kao Bokeljka i jedina povjesničarka u Upravi za zašt.kult.dobara budem uvrštena u sastavljanje dosijea o Bokeljskoj mornarici, a ne o Pljevaljskom lisnatom siru za koji su drugi kompetentniji?

U dosijeu nije uvrštena vrlo bitna tema POVEZANOST BOKELJSKE MORNARICE I SV.TRIPUNA objavljena od moje strane u Zborniku radova sa Međunarodnog naučnog skupa DVANAEST VJEKOVA BOKELJSKE MORNARICE FIDES ET HONOR Kotor, 2010 god.

Sama Skupština Bokeljske mornarice Kotor nije pripremljena transparentno, jer su materijali o nominaciji Bokeljske mornarice podijeljeni na samoj Skupštini svim članovima Bokeljske mornarice, pa je potpuno normalno da se 17 stranica formulara za nominaciju koje je komisija radila nekoliko mjeseci nisu mogli proučiti niti o njima odlučivati na samoj Skupštini, na što je večina članova i dala primjedbu

Ne želeći Vas opterećivati opširnom temom do koje možete lako doći, kratko bi Vam obrazložila bit njenog sadržaja:

OBRAZLOŽENJE:

Neraskidive su veze Bokeljske mornarice tj Bratovštine kotorskih pomoraca ili Kotorske mornarice sa proslavama zaštitnika grada Kotora sv.Tripuna. Historija grada Kotora je usko povezana sa historijom crkve sv.Tripuna i Bokeljske mornarice. Ne može se zamisliti život i razvitak grada Kotora odvojeno od života i razvitka crkve sv.Tripuna i Bokeljske mornarice. Gradska vlast, crkva sv.Tripuna i Bokeljska mornarica tri su glavne komponente koje su kroz dugi niz stoljeća bila odlučujuće za život i razvitak grada Kotora.Po tradiciji već kod dolaska moćiju sv.Tripuna iz Male Azije u Kotor 13.1. 809.god., u gradu je nastalo veliko veselje kojom prilikom su kotorski mornari bijelim rubcem (maramicama) i igrom pozdravili dolazak jedrenjaka sa moćima sveca.

Za vrijeme Mletačke Republike (1420-1797) čiju zaštitu su Bokelji u sedam navrata tražili, pored mnogih povlastica koje su olakšale pomorsku aktivnost Bratovštine pomoraca, Mletačka Republika je potvrdila još ranije ustaljenu praksu da Bratovština prigodom proslave sv.Tripuna, zaštitnika grada, u kojoj je ona učestvovala u mornaričkim uniformama i pod oružjem, igrajući tom prigodom svoje tradicionalno kolo, preuzme za tri dana vlast u gradu, primajući tom prilikom od mletačkog rektora (kao i ranije od gradskog kneza) simbole vlasti:sablju, štap i ključeve gradskih vrata.

Također, Statutom grada Kotora određuje se 17.01.1417 god.ceremonijal za proslavu sv.Tripuna u kojem učestvuje i Mornarica. Po dokumentima možemo utvrditi da od polovice XVI st.Mornarica preuzima glavnu organizaciju proslave sv.Tripuna.

Mletačka Republika je osim toga poštivala Bratovštini ranije stečenu povlasticu, da prigodom tripundanskih svečanosti podnosi prijedloge za pomilovanje osuđenika. U alegatima Statuta su navedena i brojna dodjeljivanja oprosta od kazni prigodom svečanosti sv.Tripuna. Ovakve prijedloge su mletačke vlasti skoro uvijek prihvatale. Ove povlastice su doprinijele ugledu Kotorske mornarice i ostale su sve do pada Venecije 1797 god.

Glavni elementi učešća Mornarice u proslavi sv.Tripuna su bili:autonomni izbor članstva 13.01.(«cariche»), najavljivanje glavne svečanosti od strane «malog admirala» (lode) 27.01., trodnevno preuzimanje izvršne vlasti u gradu 1.02. (grb, barjaci, ključevi grada i zatvora), pravo davanja azila i pravo predlaganja pomilovanja tokom tri dana prije i poslije Tripundana i 3 .02. igranje Kola sv.Tripuna.

Poslije pada Venecije i zauzimanja Boke od strane Austrije, zbog neprijateljskog stava istaknutih pripadnika Kotorske mornarice prema okupatoru, mornarici nije dozvoljeno nastavljanje bilo kakve djelatnosti.

Za vrijeme kratkotrajne ruske vladavine Bokom (od 1806.), Mornarica je ponovno nastavila svoju djelatnost. Poštovano je i prijašnje pravo pomilovanja zatvorenika za vrijeme tripundanskih svečanosti. Tada je veliki broj bokeljskih brodova pod ruskom zastavom, učestvovao u borbama protiv francuske flote.

Zbog takvog odnosa Kotorskoj mornarici je odmah po zauzimanju Boke od strane Francuza 1811 god. zabranjen rad, i donešena je odluka o njenom ukidanju.

Za vrijeme kratkotrajne vladavine Crnogorsko-bokeljske uprave (1813-1814) ponovno je uspostavljena Kotorska mornarica.

Iako kod druge okupacije Austrije nije bio dozvoljen rad Kotorske mornarice, od 1814 do 1817 bilo je dozvoljeno nekim bokeljskim pomorcima da u uniformama Mornarice učestvuju u proslavi patruna grada sv.Tripuna.

Kotorska mornarica je ponovno uspostavljena 1833 god. sa staleškim ali ne i vojničkim kompetencijama. Međutim, bilo joj je dozvoljeno da učestvuje vojnički postrojena i pod oružjem u ophodu gradom jedino prigodom  tripundanskih svečanosti.

Poslije revolucionarnih zbivanja u Boki 1848 god., ponovno dolazi do ukidanja Kotorske mornarice. Nastojanjem Bokelja predvođenih Kotorskim biskupom mons. Markom Kalogjerom, mornarica je ponovno obnovljena 1859 god. Umjesto naziva Bratovštine kotorskih pomoraca tj Kotorske mornarice osnovana je «Bokeljska mornarica», sa punim nazivom «Plemenito tijelo Bokeljske mornarice». Od onda učestvuje isključivo pod oružjem prigodom proslave Tripundana. Tako je od svojih ranijih funkcija zadržala samo onu koja je bila vezana za proslavu sv.Tripuna.

Dobroćanin Pavao Kamenarović pjesnik i narodni zastupnik je u doba preporoda  1871 god. predložio da Mornarica napravi Statut koji je 1874.god. dostavljen Dalmatinskom namjesništvu na odobrenje.Ciljevi udruženja su po Statutu bili:da se u Bokeljima sačuva živom uspomenom na slavna dijela njihovih predaka i to sakupljajući se u dane nacionalnog praznika Bokelja sv.Tripuna 2 i 3 februara. Tada bi od Općine primala gradski stijeg sa likom sv.Tripuna i to svaki put kada bi nastupala prema propisima Statuta. Statutom su bila određena pravila svečanih nastupa, na održavanju pohvala (lode) od strane malog admirala, koje su morale biti izvedene na narodnom jeziku, na igranje kola Mornarice i na zvanice koje toj igri moraju da prisustvuju. Iako vlasti nisu odobrile predloženi Statut on je za Mornaricu bio na snazi, jer se ona po njemu upravljala do donošenja novog Statuta plemenitog tijela Bokeljske mornarice 1934.g.

                Po Statutu iz 1934 god.precizno su određene dužnosti i funkcije Bokeljske mornarice prigodom i za vrijeme trajanja proslave sv.Tripuna Mučenika pokrovitelja grada i Mornarice (član 3, 7, 8, 9, 10-21).

Bokeljska mornarica je nastavila sa svojim radom do Italijanske okupacije Boke 1941 god. kada je bila zabranjena.

Poslije oslobođenja 1944 god. Bokeljska mornarica nastupa u raznim narodnim manifestacijama bez obzira na ranije statute, po kojima je nastupala samo u određene dane, ali nije učestvovala u tripundanskim svečanostima.Tako i danas osim tripundanskih svečanosti nastupa i u ostalim prigodama.

Prvim poslijeratnim Statutom iz 1964 god. u članu 1. određeno je da se djelatnost Bokeljske mornarice proteže na čitavo područje SFRJ. Interesantan je član 2. Statuta Bokeljske mornarice u kojem stoji:»Grb Bokeljske mornarice je crtež starog grada Kotora sa zidinama postavljenim na dlan desne ruke“ (ne kaže se da je to ruka sv.Tripuna).

Poslije 45 godina tradicija je obnovljena 1990.god. kada se zaigralo kolo 1182 put pred katedralom sv.Tripuna u čast zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije po istom protokolu kao i zadnjih stoljeća.

U XII figuri u Kolo ulaze predstavnici crkve i države čime se iskazuje čast Svecu, a u srednjem vijeku ovo Kolo se igralo u crkvi oko moćiju sv.Tripuna.

U Statutu Bokeljske mornarice-Kotor iz 2004.god., članom 6.1.se propisuje da «Glavni odred Bokeljske mornarice nastupa: na gradskim svečanostima Sv.Tripuna u Kotoru».

U Statutu iz 2011 god.u članu 1 piše“Nastanak prve Bratovštine pomoraca u Boki se vezuje za dolazak relikvija sv.Tripuna 13.1.809. god., a čl.36 propisuje na koji način Bokeljska mornarica učestvuje u proslavi patrona grada sv.Tripuna.

I u poslednjem Statutu iz 2017.god. koji je na snazi u čl.3 piše da je Bokeljska mornarica prema tradiciji nastala 13.1.809 god., a u čl.7 se kaže Bokeljska mornarica ima svoju melodiju kojom prati igru kola sv.Tripuna, a u čl.10 da je djelatnost „Bokeljske mornarice vezana za grad Kotor, Boku kotorsku i patrona sv.Tripuna“.a u preambuli piše: „da je tokom 12 vjekova svoga postojanja bila vezana za crkvu i svoje patrone sv.Nikolu mornara i sv.Tripuna“.

Uoči Tripundana 2.02. svake godine se kade moći sv.Tripuna.U najstarije doba su kađenje svetih moći obavljali po šest predstavnika kotorskog plemstva i šest predstavnika građanskog sloja.Od 17 st. kađenje se obavlja uz sudjelovanje Bokeljske mornarice, a u vrijeme austrijske vladavine uveden je običaj da se mogu za kađenje moći pozvati i predstavnici Istočne Crkve, što se uz manje prekide zadržalo i danas.

ZAKLJUČAK:

Iz iznesenih povijesnih činjenica je vidljivo da su neraskidive veze Bokeljske mornarice sa proslavama zaštitnika grada Kotora sv.Tripuna.I u preambuli najnovijeg Statuta Bokeljske mornarice iz 2017.god.stoji da je “tokom XII vjekova svoga postojanja Bokeljska mornarica bila vezana za crkvu i svoje patrone sv.Nikolu (mornara) i sv.Tripuna“(www.bokeljskamornarica) .

1.Neosporna je stoga historijska činjenica da su članovi Bokeljske mornarice u XII-stoljetnoj povijesti bili vezani za Katoličku crkvu, i da su najvećim dijelom bili katolici, a dobrim dijelom (oni koji su vjernici) su i danas.Do morejskog rata(1684-1699) i mletačkog osvajanja Herceg-Novog(1687 god.), većinsko stanovništvo Boke činili su pripadnici katoličke vjeroispovijesti.Tek od 18 st.“dolaskom  velikog broja doseljenika u Boku, izmjenjena je ne samo etnička nego i vjerska i kulturna struktura regije“. (vidi M.Pasinović Hrvati U CG, sa posebnim osvrtom na Boku kotorsku, Kotor, 2005).

2.Neosporna je činjenica da su uz pripadnike raznih nacionalnosti u 12-stoljetnoj povijesti najbrojniji bili Slaveni („Slavi“).O tome postoji brojna literatura.

3.Neosporna je činjenica i da se nacionalno pitanje o stvaranju uvjeta za slobodan razvitak nacija javlja polovicom 19 st. .Najveći dio tih Slavena-Slavjana katolika i članova Bokeljske mornarice izjašnjavalo se tada kao Hrvati.Činjenica je da su organizaciju kao svoju u XII stoljetnu prihvatali i ostale nacionalnosti u Boki kotorskoj, a to čine i danas.

4.Neosporna je činjenica i da danas u Bokeljskoj mornarici ima najviše Hrvata.

5. Neosporna je činjenica da je formiranjem novih država na prostoru bivše Jugoslavije, veliki dio Hrvata Bokelja ostao u republici Hrvatskoj. Neosporno da i oni kao potomci baštine tradiciju Bokeljske mornarice, jer i u Statutu iz 1964 god. u čl.1 stoji:“djelatnost organizacije(Bokeljske mornarice)proteže se na čitavo područje SFRJ“, a članovima 42-47 statuta iz 2017 piše da Bokeljska mornarica „može da osniva ili da prima podružnice“ i propisuje način njihova rada.(misli se i na podružnice van RCG).

Središnji dio okupljanja Bokelja je upravo proslava svetog Tripuna sa kolom svetog Tripuna koje  se nekad igralo u Katedrali, a danas ispred Bazilike-Katedrale, kao dio misnog slavlja. Upravo je taj središnji dio okupljanja Bokelja vezan za štovanje svetog Tripuna, a ne neke kultne ličnosti kako se navodi u rješenju o uvršetnju Bokeljske mornarice na listu nematerijalna baštine RCG. Kolo u čast svetog Tripuna , kao tradicijsko obilježje Hrvata-Bokelja osim Kotora izvode i podružnice u Republici Hrvatskoj u kojoj se okupljaju u velikoj brojnosti bokeljski Hrvati i to u: Zagrebu, Rijeci, Splitu i Puli.

Povezanost Bokelja sa svetim Tripunom zaštitnikom ishodišna je točka ove tradicije, pa zanemarivati duhovnost Kola, u čiju čast se igra, te ko je kroz cijelu povijest u najvećem dijelu nositelj ove tradicije predstavljalo bi grubu povredu vjerskih i nacionalnih prava hrvatske manjnine, ali bi predstavljalo i pokušaj falsificiranja historije jednog naroda i cijelog jednog kraja. Neosporno je najveća vrijednost  Bokeljske mornarice i u tome što kroz cijelu XII-stoljetnu historiju u njoj učestvuju u manjem ili većem broju i pripadnici drugih nacionalnosti, jer je i oni prihvaćaju kao svoju, a to je dodatno obogaćuje.

Slijedom navedenih činjenica sasvim je logično da ako su članovi Kotorske, tj Bokeljske mornarice kroz cijelu XII-stoljetnu historiju bili povezani sa slavljenjem kulta sv.Tripuna zaštitnika Kotora, i Boke kotorske, da su najvećim dijelom bili katolici, da su također kroz cijeli period uz mnoge druge nacionalnosti bili u najvećem dijelu Slaveni-Slavjani, da se buđenjem nacionalne svijesti sredinom 19 st. najveći dio njih izjašnjavao kao Hrvati, i da su do današnjeg dana kao aktivni članovi najbrojniji upravo Hrvati, i da postoje Udruge Bokeljske mornarice u Republici Hrvatskoj, pa je sasvim normalno da i Republika Hrvatska kao matična zemlja svih Hrvata, pa i Hrvata Bokelja, zajedno sa Crnom Gorom u kojoj se danas nalazi Bokeljska mornarica, je predloži za nominaciju u listu UNESCO-a.

                Takva nominacija je po formularu moguća i  na taj način će biti još prihvatljivija i vjerodostojnija.Ona će biti i na tradiciji stihova kola sv.Tripuna, koja su navedena i čl.7 prošlog  Statuta Bokeljske mornarice iz 2011 god.:

“Uljezimo svi ukolo, rukama ruke pružimo, pokažimo svim okolo da slogu bratsku vriježimo“.

Sa poštovanjem

prof.povijesti Marija Saulačić,

konzervator savjetnik u Upravi za zaštitu kult.dobara Kotor