Simbolika kruga jaka je i sveprisutna; predstavlja osnovu svega i shodno tome njegova simbolika prisutna je od samih početaka  čovjekovog umjetničkog izražavanja. Od prapovijesti svjedočimo da je čovjek imao potrebu da napravi savršenu krivulju (krug), time što je ogromne kamene blokove (kromlese) postavljao u različite formacije, a jedna od najzanimljivijih upravo je – krug.

Kao jedan od savršenih geometrijskih oblika, krug nema ni početak ni kraj, stoga simbolizira beskraj i vječnost. Simbol je neba i njegovog sklada i beskonačnosti, a kada govorimo o beskonačnosti, možemo spomenuti i krug vremena, ili točak vremena (koji se neprekidno okreće). Tako je i mjera za vrijeme  prikazivana na satu (ručnom, džepnom ili zidnom), predstavljena u obliku kruga i podijeljena na jednake i pravilne cjeline. Često simbol kruga može da preuzme i simboliku točka, te se za njega vezuje kretanje i dinamičnost.

Kao oblik kojem se ne zna ni početak ni kraj, često znamo da kažemo da smo upali u začarani krug, a mislimo na naviku, situaciju ili problem iz kojeg je, čini se, nemoguće izaći. I upravo u takvim krugovima Dante smješta svoju Božanstvenu komediju, odnosno jedan njen dio – Pakao, te čitateljima govori o devet krugova pakla.

Ovaj simbol sklada, često prikazuje Božju savršenost, ali i njegovu vječnost „koji bijaše u početku, i sada, i vazda, i u vijeke vjekova“.[1] Čak je i oreol u likovnom izražavanju predstavljan iznad glave sveca kružnog oblika.

Krug je simbol koji predstavlja jedinstvo suprotnosti, savršenstvo, trajnost, ali i simbol jedinstva. Pet krugova možemo primijetiti na zastavi Olimpijskih igara, ali i na zastavi Evropske unije. Ulivajući spokoj čovjeku on se često nalazi u nekim krugovima: krugu porodice, prijatelja, poslovnom krugu, književnom, umjetničkom i mnogim drugima.

Zbog svoje raznorodne i bogate simbolike, ali i svog savršenog oblika, krug nalazimo u mnogim vidovima umjetničkog izražavanja, i od samog početka čovjekovog umjetničkog djelovanja.

U arhitekturi svjedočimo mnogim građevinama, hramovima (npr. Hram Amora Versaj), kružnih osnova; ali i zbog bedema mnogi gradovi imaju oblik kruga (Pariz).

S druge strane u likovnoj umjetnosti krug predstavlja savršeni oblik, pa tako i Leonardo Da Vinči, stavlja svog Vitruvijanskg čovjeka, odnosno idealne čovjekove proporcije upravo u krugu. Da je krug osnova mnogih stvari svjedočimo i u nekim trivijalnim primjerima: ako bi presjekli loptu u njenoj osnovi bi vidjeli krug. Mnogi  umjetnici su se koristili krugom kao simbolom na svojim djelima, poput Kandinskog, Anrija Matisa i drugih.

Tivatski umjetnik Ivica Aranđus, čiji likovni opus pripada angažiranoj  umjetnosti, baveći se figuracijom često zna da svoje likovne kompozicije upotpuni krugovima. Predstavljajući moderno stanje bića, on likovno bilježi moralni i društveni kolaps. Upravo na takvim kompozicijama, krug upotpunjuje simbolički i metaforički njegova djela, pokazujući nam da čovjek još uvijek nije izgubio smisao za simbolično, i da nam je realnost – simbolička.

Krugovi su prisutni u raznim oblicima stvaranja; u književnosti je poznat „beskrajni plavi krug i u njemu zvijezda“ Miloša Crnjanskog, a u savremenoj glazbi u pjesmi popularne jugoslovenske grupe EKV „Krug“. 

Krug je sveprisutan, a njegova simbolika je utkana u današnju realnost i koristi se u svakodnevnom životu, te nas često sjeti na čuvene Arhimedovu rečenicu „Noli turbare circulus meos“ ili „Ne dirajte moje krugove“ zbog kojih je i izgubio život...

Marija Saičić

Literatura:

1. Meri Holingsvort, Umetnost u istoriji sveta, EVRO-GIUNTI, Beograd, 2006.
2. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.
3. Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.