Nije nepoznata svezanost Zadra i Boke od povijesnih do kulturoloških poveznica no danas se možemo pohvaliti da se upravo na najstarijem Sveučilištu u Hrvatskoj, Zadarskom proučava hrvatski kulturni kod Boke i crnogorsko-hrvatske književne i ine veze.

Od 2011. red. prof. dr. sc. Vanda Babić i sama podrijetlom Bokeljka drži kolegij Hrvatska književna i kulturna baština Boke kotorske u okviru kojega studenti svake druge godine posjete Boku i osjete njezinu kompleksnu sinergiju ljudi i prostora koji je stoljećima bio na vjetrometini, ali je sačuvao svoj autohtoni temelj koji ga drži čvrsto vezanim za maticu no jednako ga dijeli i s Crnom Gorom koja danas od svoje obnove 2006. prolazi možda najteže razdoblje. Priča o Boki, njezinoj bogatoj povijesti, Bogorodici, Bokeljskoj mornarici, Peraškim ceremonijalima, Hrvatskoj sikstini, Bogorodičinom hramu, zaljevu svetaca od Herceg Novog do Budve te crnogorska prijestolnica Cetinje ispod Njegoševa mauzoleja Meštrovićeva sjaja ostavlja studente u čudesnoj ljepoti i snazi proteklih vremena u kojima se zrcale hrvatska i crnogorska kultura, svaka zasebno no protkana, isprepletena i postojana unatoč uvijek budnom neprijatelju koji sve kulture podvlači pod svoje ime.

O posebnosti Boke, ali i važnosti njezina proučavanja kao i terenske nastave najbolje govore sami studenti druge i treće godine dodiplomskog studija kroatistike i pomorstva.

Josip Uglešić:

Kolegij Hrvatska književna i kulturna baština Boke kotorske upisao sam zbog toga što je ta, nama teritorijalno bliska kultura, meni potpuno nepoznata. Kolegij nudi ulazak u nešto što bi nam trebalo biti poznato jer je, sudeći po predavanjima koja smo imali dosada, njihova kultura slična dalmatinskoj (što i nije za začuditi jer Boka je pripadala i jest Dalmacija). Također, ovo je jedan od rijetkih kolegija koji nudi terensku nastavu, a čovjek najbolje uči uživo, na terenu. Odlaskom u Boku svi studenti dobit će potpuni doživljaj svega što smo obrađivali na nastavi i to me iznimno veseli. Radujem se odlasku u Boku, ne samo zbog utvrđivanja gradiva već i zbog arhitektonske i prirodne ljepote koju zasad možemo gledati samo na slikama.

 Tonka Babić:

Kolegij sam upisala jer mi se čini zanimljiv i htjela bih saznati nešto više o hrvatskoj kulturi. Želim posjetiti Boku jer bih voljela vidjeti uživo ono o čemu na kolegiju slušamo i o čemu čitamo.

 Jakov Momirović:

Ovaj kolegij upisao sam zato što smatram da je bitno njegovati hrvatsku kulturnu baštinu i izvan granica same države, a i proširiti svijest o istoj. Izuzev ovoga kolegij se kao takav čini zanimljivim te stvara svježinu u moru lektirnih i teoretičarskih kolegija. Volio bih posjetiti Boku jer se čini kao da sadrži mnogo prirodne i arhitektonske ljepote.

 Josip Renić:

Ovaj kolegij sam upisao zato što bokeljsku kulturu smatram neizostavnim dijelom hrvatske kulturne baštine. Mislim da kao takva nikada ne bi trebala biti zaboravljena u Hrvatskoj. Želio bih posjetiti Boku kotorsku kako bih osjetio sve čari koje nudi.

Matea Keran:

Ovaj kolegij sam upisala zbog povezanosti Boke i hrvatske kulturne baštine. Smatram da je to velik dio opće kulture i da su informacije koje ćemo dobiti na kolegiju od izuzetne važnosti za izgradnju percepcije o tome koliko je hrvatska kultura bogata i da se proteže i izvan granica. U Boku bih voljela otići jer smatram da smo kao baštinici hrvatske kulture dužni vidjeti neke od početaka.

 Ema Stjepanović:

Ovaj izborni kolegij sam upisala zato što mi se činio najzanimljivijim i zato što je Boka dio o kojemu ne znam puno, a željela bih znati. Željela bih ju posjetiti zbog prezentacija i profesoričinih predstavljanja, lijepo je mjesto, a ujedno i važno za našu  kulturnu baštinu.

 Tina Vidaić:

Upisala sam je najviše zato sto znam da je bila nekad pod hrvatskim teritorijem, a i općenito mi se činilo zanimljivo. A voljela bih ju posjetiti jer je izuzetno lijepa, s obzirom na ono što sam vidjela na slikama tako da je uživo vjerojatno još i ljepše

 Donata Dunatov:

Upisala sam kolegij Boka kotorska jer želim bolje upoznati književnost i kulturu bokeljskih Hrvata i iz istog razloga je želim posjetiti. Želim saznati nešto više o tradiciji i kulturi Boke, a kroz posjet određenih mjesta  npr. Gospa od Škrpjela) to ću najbolje ostvariti.

 Larisa Krizmanić:

Svi mi "putoholičari" obožavamo istraživati kulturnu i prirodnu baštinu drugih zemalja, pogotovo onih koje se kulturno razlikuju od naše domovine. Dajemo tisuće i tisuće kuna da bi putovali na druge kontinente, čeznemo da vidimo Mauricijus, Tunis ili pak Indiju. Posjetit ćemo i one najzabačenije krajeve svijeta, ali  potpuno ćemo zanemariti blago koje nam je pred nosom. Tako smo zanemarili i prekrasan zaljev koji se smjestio u susjednoj nam državi. Boka Kotorska, zaljev koji je čak i UNESCO stavio na svoj popis svjetske baštine, a mi ga ne cijenimo koliko bi trebali iako se nalazi u našem susjedstvu. Priznajem, i ja sam jedna od tih koja je uvijek težila da otputuje što dalje. Na kraju sam shvatila da ni ne mogu upoznati kulturu drugih zemalja i naroda, dok ne upoznam ono što mi je blisko. Gledajući samo slike, Boka nas već ostavlja bez daha pa ne mogu ni zamisliti kakav osjećaj je vidjeti taj čudesan krajolik uživo. Naravno, voljela bih nešto čuti i naučiti o povijesti i običajima tog dragulja iz susjedstva. Nakon posjeta Boki svatko bi se preporodio, a tako nešto svima će nam trebati nakon što se ovo stresno i tužno razdoblje pandemije završi.

 Ove godine izborni kolegij sluša 36 studenata, a zahvaljujući Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan R Hrvatske i HNVCG sigurni smo da će 2021. u Boki svi zajedno proslavit deset godina kontinuiranog rada iz kojeg je proizašlo nekolicina završnih, diplomskih i doktorskih radova, a promicanje i promidžba naše autohtone kulture možda je najvažnija misija s kojom se profesorica Babić s pravom ponosi.

Ništa ne bismo mogli sami, ističe dr. Babić, bez organizirane hrvatske zajednice, HNVCG te hrvatskih i crnogorskih institucija, grada Cetinja i bokeljskih gradova Kotora i Tivta tako da nam ostaje isti zadatak promicati i čuvati svoje kulturno i duhovno nasljeđe, učiti mlade i povezivati dvije zemlje načelima poštivanja, različitosti i posebnosti.

Piše: Miroslav Landeka