Podaci dobiveni iz istraživanja Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) ukazuju na zabrinjavajući nedostatak redovne i adekvatne komunikacije pripadnika manjinskih naroda prema institucijama koje zastupaju manjinska prava i interese, kao i prema instancama za donošenje odluka na lokalnom i državnom nivou.

Istraživanje naslovljeno „Učešće manjinskih naroda u procesu donošenja odluka na lokalnom i državnom nivou” pokazuje i da u značajnoj mjeri nedostaje i edukacija manjinskih naroda za procese donošenja odluka od lokalnog do državnog nivoa.

Tim je povodom organiziran Okrugli  stol – ˝Novi dijalog za manjinska prava”, koji je organizirao Centar za razvoj nevladinih organizacija(CRNVO), koji je financijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.
Panelisti na Okruglom stolu bili su stručnjaci iz područja ljudskih i manjinskih prava i predstavnici nadležnih institucija, dok su u radu Okruglog stola sudjelovali i predstavnici pojedinih općina, manjinskih nacionalnih savjeta i NVO-a .

Izlagači su bili Ana Novaković, izvršna direktorica Centra za razvoj nevladinih organizacija, Mirela Ramčilović, predstavnica Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Jovan Vučurović, predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore i Siniša Bjeković, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

U prvom dijelu predstavljeni su rezultati istraživanja „Učešće manjinskih naroda u procesu donošenja odluka na lokalnom i državnom nivou“.

“Vjerujemo da je opšti društveni i politički trenutak dodatno podsticajan za pokretanje ovih pitanja, s obzirom na primjer, na činjenicu da u Vladi gotovo da nemamo predstavnike manjinskih naroda. Još uvijek nema epiloga nemilih incidenata nakon parlamentarnih izbora u sjevernim opštinama, čija su meta bili manjinski narodi, kao i sličnih provokacija uoči izbora u Nikšiću”, poručila je izvršna direktorica CRNVO-a Ana Novaković na okruglom stolu „Novi dijalog za manjinska prava”.

Stoga, kako je dodala, opravdano se postavlja pitanje u kojoj mjeri će prava i interesi manjina biti adekvatno zastupljeni u narednom razdoblju.

Zabrinjava podatak  što gotovo tri četvrtine ispitanika nikada nije sudjelovalo na javnim konzultacijama ili raspravama koje organizira lokalna samouprava, a njih  čak 80, 5 posto nikada ne uzima učešće na javnim konzultacijama i raspravama koje organiziraju  ministarstva i drugi državni organi.

“Pitanje je zašto su manjinski narodi pasivni u pogledu građanskog učešća i zašto se u većoj mjeri ne educiraju  i osnažuju da koriste ove mehanizme učešća, i čija je to odgovornost”, istakla je direktorica CRNVO-a.

Kada je u pitanju komunikacija i razumijevanje s lokalnom samoupravom i državnom upravom, ispitanici su relativno loše ocijenili taj vid komunikacije, posebno kada je u pitanju državna uprava.

“S druge strane, pripadnici nacionalnih manjina, njih 45,2 odsto, relativno su zadovoljni zastupljenošću pripadnika nacionalne zajednice na mjestima donošenja odluka i na lokalnom i državnom nivou. Dakle zastupljenošću da, ali saradnjom i komunikacijom ne”, navela je Novaković.

Zastupljenošću su, kako je pojasnio Filip Vicković iz CRNVO-a, najviše zadovoljni pripadnici albanske nacionalne zajednice,  dok je najviše nezadovoljnih prisutno u muslimanskoj i bošnjačkoj nacionalnoj zajednici.

Kada je u pitanju komunikacija s političkim strankama, natpolovična većina nacionalnih manjina, njih 67.5 posto, izjavili su da ih stranke koje predstavljaju njihovu nacionalnu zajednicu, nikada ne konzultiraju  pri izradi svojih programa, planova i strategija. Za hrvatsku zajednicu , gdje su bili anketirani pripadnici hrvatskoga naroda iz Tivta i Kotora, taj je postotak dosta viši, u 28.8% slučajeva često ili vrlo često ih konzultiraju pri izradi programa, dok pripadnike bošnjačke nacionalnosti stranke u 80% slučajeva nikada ne konsultiraju  pri izradi svojih programa,planova i strategija.

 Ilustrativan je i podatak da je 65.5 posto ispitanika odgovorilo  negativno na pitanje „Da li ste upoznati da postoji Nacionalni savjet Vaše nacionalne zajednice?“ . „Jedina nacionalna zajednica koja je u većem procentu upoznata s postojanjem Nacionalnog savjeta jesu Hrvati – 61,3 odsto je upoznato, od toga 84, 2 posto u Tivtu, dok 38, 3 nije . Njih 28. 6 posto često ili vrlo često održava komunikaciju s Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore.  S druge strane, 71,1 odsto Srba nije upoznato sa postojanjem Nacionalnog savjeta“, kazao je Vicković.

Istraživanjem je obuhvaćen Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore,  čijim radom je zadovoljno ili vrlo zadovoljno trećina ispitanih od broja onih koji znaju za njegovo postojanje i djelovanje, dok CEKUM- Centar za očuvanje i razvij kulture manjina  nije bio predmet istraživanja, zbog čega je negodovanje izrazio direktor CEKUM-a Salko Luboder.

Zanimljivo je da istraživanje nije obuhvatilo Bar, koji je prepoznat kao multinacionalna sredina, kao i  čnjenica da dosta ispitanika nije u aktivnom radnom odnosu ili u aktivnoj potrazi za poslom, što su apostrofirali predstavnici manjinskih nacionalnih  savjeta. 

Približan je procent onih koji su zadovoljni (34, 6%) i nezadovoljni (39, 8 %) informiranjem i izvještavanjem nacionalnog javnog servisa o pitanjima važnim za njihovu nacionalnu zajednicu, dok svaki četvrti ispitanik (25.7%) ima neutralan stav o ovom pitanju. 43,4% ispitanika je zadovoljno informiranjem i izvještavanjem lokalnog javnog servisa o pitanjima važnim za njihovu nacionalnu zajednicu; svaki četvrti ispitanik (24, 8 %) je nezadovoljan, a nešto manje od 1/3 ispitanika (31,9%) ima neutralan stav o ovom pitanju.

76, 3 % anketiranih pripadnika hrvatskoga naroda u Tivtu je zadovoljno izvještavanjem lokalnog javnih servisa, dok nezadovoljan nije niti jedan, a njih 47,4 posto je zadovoljno izvještavanjem lokalnog javnog servisa u Kotoru.

 Informiranjem i izvještavanjem privatnih medija o pitanjima važnim za njihovu nacionalnu zajednicu je zadovoljno 41, 8  % ispitanika, dok je svaki četvrti (25, 4%) ispitanik nezadovoljan, a svaki treći (32, 9 %) ispitanik niti je zadovoljan, niti nezadovoljan. Najveći stupanj  zadovoljstva su iskazali pripadnici hrvatske nacionalne zajednice, a najmanje bošnjačke nacionalnosti.

Pozvani su i javni državni mediji prije svega,  od strane predstavnika manjinskih vijeća, da više prate rad Vijeća i češće zatraže i njihovo izjašnjavanje po bitnim pitanjima i za manjinske narode i za društvo uopće.

Na panel diskusiji je riječ uzeo i Jovan Vučurović, predsjednik Skupštinskog odbora za ljudska i manjinska prava, koji je iskazao nezadovoljstvo time što se u istraživanju Srbi pojavljuju kao manjinski narod. Pripadnici tog naroda su, kako smatra, u protekle tri desetljeća bili predmetom segregacije i diskriminacije.

„Naravno, sve to je refleks bivšeg režima. Srpski narod je dominantno zaslužan i za ono što se desilo 30. avgusta prošle godine i ja mislim da su tek sada otvorene perspektive i mogućnosti da pričamo o ravnopravnosti“, kazao je, između ostalog, Vučurović.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković je na okruglom stolu upozorio na evidentni porast tenzija u međuetničkim odnosima.

„Štaviše, ti međuetnički odnosi su ovih dana stavljeni na ispit, i to jednim dijelom konstatacijama tipa ko jeste, a ko nije manjina. Čuli ste i od gospodina Vučurovića, nije prvi put da se ova teza čuje, da su Srbi, kao najpodzastupljeniji narod u Crnoj Gori, imajući u vidu statističke podatke, trpjeli diskriminaciju u određenom vremenskom periodu. O tome postoje tragovi i u radu institucije Zaštitnika“, rekao je Bjeković.

Međutim, kako je dodao, sada se već pojavljuju naznake se diskriminacija dešava u obrnutom pravcu, „odnosno, da su pripadnici drugih etničkih grupa ugroženi i da im prijeti, ako nije već krenuo, postupak koji može da zvuči na diskriminaciju u odnosu na principe koji vladaju kod u državnoj upravi“, poručio je Bjeković.

Narušavanje multietničkog i multivjerskog sklada, etnička distanca, govor mržnje  i dalje predstavljaju veliki izazov, pa i opasnost, za  crnogorsko društvo.  

U cilju jačanja položaja manjinskih naroda neophodna je kontinuirana primjena instituta afirmativne akcije, dosljedno praćenje realizacije mjera i aktivnosti iz svih strateških dokumenata,  kao i osnažena uloga nacionalnih savjeta, kroz definiraniji zakonodavni okvir, akte i propise, kao  i izraženiju  konsultativnu i predlagačku funkciju u svim pitanjima od interesa za manjinske zajednice.

Primjena posebnih mjera usmjerenih k postizanju srazmjerne zastupljenosti manjinskog naroda nije kratkoročan proces, već obavezuje organe i kadrovske službe, zadužene za praćenje ovih pitanja, da dosljedno i, na statistici zasnovano, poduzimaju kontinuirane aktivnosti radi stvaranja uvjeta za ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti.

Zaštitnik je i ranije ukazivao da je priznavanje prava političke participacije nacionalnim i etničkim manjinama jedan od ključnih aspekata zaštite manjina u suvremenim demokracijama  jer se njime osigurava  integracija manjinskog stanovništva u građansko društvo bez asimilacije ili samoasimilacije.

Predstavnica HNV-a na ovom okruglom stolu bila je Ana Vuksanović.

Ana Vuksanović i izvori: Mediabiro i Portal Analitika