Draga braćo i sestre,

Čestitajući vam blagdan Kristova rođenja želim Vam prizvati u sjećanje, otajstvo što nam ga je Bog darovao poslavši u punini vremena vlastitoga Sina. Novorođeni iz Betlehema uzeo je našu ljudsku narav, postavši nam u svemu jednak, osim u grijehu. I s pravom o tom otajstvu moramo razmišljati. Znamo da je stvarnost Kristova rođenja postala prekretnica ljudske povijesti. Sve ono što se zbilo od stvaranja i pada prvoga čovjeka pa sve do ispunjenja Božjeg obećanja da će na svijet poslati svoga vlastitoga Sina, zovemo starom erom. U tom starom vremenskom razdoblju živjeli su mnogi narodi koji nisu štovali jednoga Boga. Mnogobošci i pogani štovali su razne kumire. I od tih poganskih naroda nije ni mogao doći obećani Mesija. Stoga Bog čini nešto neobično. Od Abrahama iz Ura Kaldejskoga i starice Sare stvara Izabrani narod iz kojega će se roditi Otkupitelj svijeta. Taj Izabrani narod štovat će samo jednoga Boga,  i njemu se jedinom klanjati. Iz tog naroda doći će Mesija.

I doista, za vrijeme rimskog cara Augusta, u Betlehemu se rodio Isus, kao svako drugo dijete. S tim djetetom nastupa nova era, nova povijest čovječanstva koja će trajati sve do sudnjega dana, kada će Krist čijeg se rođenja u Betlehemu svake godine prisjećamo, doći u svom veličanstvu i slavi  kao sudac.

Braćo i sestre, u vremenu našeg života koje nam je darovano, nikad nije kasno prihvatiti Boga kao svoga stvoritelja i otkupitelja. Stoga je ovo Božićno vrijeme osobita prilika, da poput Marije u svom srcu razmatramo spasonosna otajstva utjelovljena i rođenja Isusa Krista. Otajstvo Božića koje Crkva svake godine s veseljem slavi neiscrpni je izvor duhovnih tema o kojima možemo razmišljati. Uzdignimo stoga svoje misli prema Bogu koji je pohodio svoj narod po vlastitom Sinu. Tom dolasku Boga u obličju čovjeka radovali su se anđeli, pjevajući u svetoj Betlehemskoj noći: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. Prisjetimo se i pastira, koji su prvi prepoznali Boga u djetešcu položenom u jasle i njemu se poklonili. Mudraci s Istoka, slika su pravih bogotražitelja koje ni daleki put ni poteškoće nisu omele u namjeri da izraze svoje štovanje novorođenom Kralju i Bogu. Valja nam se prisjetiti i Isusova prikazanja u hramu, u kojem ga je starac Šimun prepoznao, izrekavši u zanosu svoj hvalospjev: Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga! Ove natuknice za razmatranje o otajstvu utjelovljena neka nam budu poticaj na cjelogodišnje sudjelovanju u sakramentalnom životu Crkve, po kojemu se razmatraju sva otajstva Kristova života i njegova Radosna svijet upućena za naše spasenje.

Dragi vjernici, na nama je da upregnemo sve svoje duhovne snage kako bi ovo naše razmišljanje o Božjim otajstvima donijelo potrebne duhovne plodove. Dopustimo sebi radi našeg duhovnog dobra, radi našega spasenja dopustimo Kristovoj ljubavi da nas osvoji, da prihvatimo Boga bez oklijevanja. Na taj način ćemo ovozemaljskom životu dati smisao. Tada ćemo osjetiti da smo prihvativši Krista kao Boga i Spasitelja, cijeli svoj život utemeljili na čvrstoj stijeni.

Njemački je mistik Silesius rekao: «Mogao se Krist tisuću puta roditi u Galileji, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je!» Te se velike istine trebamo podsjetiti svakog Božića. Krist se rađa u nama po našem temeljenom opredjeljenju za Boga, po milosnom djelovanju sakramenata, osobito sakramenta sv. ispovijedi i euharistije. Nije uzalud proglašena i Godina sv. ispovijedi u kojom smo s tolikom radošću dočekali relikvije sv. Leopolda B. Mandića u njegovom rodnom gradu. Želio bih da kao vjernici bolje upoznamo i zavolimo ovaj sakrament koji nam vraća milost i zajedništvo s Bogom.

S ovim mislima završavam ovogodišnje Božićno razmišljanje i još jednom vam, dragi vjernici, želim sretan Božić – Isusovo Porođenje. Tu sreću Kristova rođenja podijelimo u zajedništvu s braćom pravoslavcima i svim ljudima dobre volje.

† ILIJA, biskup