U nastavku možete pročitati pjesmu Ivana Tolja, nastalu u tišini noći Velikog petka — intiman susret riječi i tišine, vjere i sumnje.

Zazivam Te Riječi, u noći Velikoga

petka. Riječi, velika nedokučiva

Riječi… Zazivam Te i pitam ima li

smisla da išta zapisujem o Tvome

Beskraju? Ne znam zbog čega sam

sebi ponavljam da Jesi i onda kada

mi sjene zemnosti govore da nisi.

 Mene i ovu pjesmu obastire tmina

u kojoj išćem, u kojoj molim da me

kroz nju malo, barem malo, dotakne

Tvoja Vječnost. I da u meni grješnu,

u meni jadnu, možda zazeleni zrno,

koje si usadio onda kada si odlučio

da budem.

 O, Riječi, velika, beskrajna Riječi,

kako da išta u svojoj nevjeri reknem

dok korov i sumnje guše pokušaje

da proklija zrno, da izraste zimzelen?

 U  Zagrebu, u Velikom tjednu, travnja, 2025.god.

Ivan Tolj

Izvor: miportal.hr