Kao i svake godine sprema se svečanost povodom Dana oslobođenja Kotora. Organizatori svečanosti i programa proslave, vjerojatno će i ove godine, kao po starom dobrom običaju opet prikazati naručen film o tome kakvi su rezultati postignuti i što je napravljeno u proteklih godinu dana – naravno sve u superlativu.
Kako bi olakšao posao redatelju filma, zabilježio sam neke kadrove kroz naš znameniti Kotor.

Dakle, krenuo sam od Škaljara pored bivšeg Autoremonta, susreo se s ogradom, koja je izvaljena. Bodljikava žica podsjeća na neka prošla vremena. Preko puta je buduća sportska dvorana koja se počela graditi 20.svibnja 2010.godine.
Podsjećam da je predsjednica Općine Kotor Marija Ćatović u travnju te godine razgovarala s gradonačelnicima Dubrovnika i Mostara, kada je dogovoreno da se ta tri grada kandidiraju za Mediteranske igre 2021. godine.
„Sportska dvorana u Kotoru jedan je od uslova dobijanja igara koje bi za čitav region bile od višestrukog značaja"- kazala je tada Ćatović - mislim, tko zna možda dvorana bude i završena do tada.
Nastavljam prema bivšoj fabrici Riviera, koja sablasno izgleda. Stiže autobus s turistima,koji pitaju u čemu je problem. Predlažu ideje- spustiti zavjese niz tu ruševinu, pa eto reklamnih bilborda, malo kreativnosti...
Fasade kuća oko Autobuske stanice su posebna atrakcija, ruinirane, pečat jednog vremena, šareno i sivo, željezna, plastična i drvena škura, na jednoj kući i dalje stoji tabla T.R.O „Napredak" Kotor Autodjelovi, vrata zatvorena. Kada pogledaš sve podsjeća na godine nakon drugog rata, prava turistička atrakcija u UNESCO-vom Kotoru. Sliku zaokružuje čuvena samoposluga „Vračar", parking i zgrada bivše diskoteke „Secondo Porto", koja je radila i odradila kao i svaka veš mašina svoju namjenu.
Susrećem prijatelje, predlažem im obilazak neotkrivenog Kotora. Prihvaćaju. Ulazimo kroz kapiju „Autoboke" u kompleks, kojeg su činile Industrija ležajeva i Bokeljka fabrika gume. Prizori za snimanje horora, fabričke hale polu demontirane, gume, bageri, baraka, palete, šut, mačke...
Da bi slika bila cjelovita, totalno zapuštena crkva Svetog Vicenca palog krova, pokradeni pragovi, obrasla rastinjem...
Crkvu Svetog Vićenca je početkom XIX. stoljeća podigla kotorska obitelj Zifra u sklopu svoje kuće. U crkveni oltar su bili ugrađeni djelovi oltara Gospe od Anđela, koji je kasnije preseljeni u Perast.
Spuštamo se preko puta prema moru i ulazimo u bivši hotel „Fjord". Prolazimo pored teniskog terena, na kojem se aktivno igra. Ispod jedne od hotelskih terasa spavaća soba jednog od beskućnika. Prozori na sobama polupani, krov u fazi raspadanja, smeće oko hotela sve je sablasno.
Bivši hotelski bazen, u kojem je ljetos igrana predstava Paolo Magellia „Njegoš i Ja" - pun vode od kiša, smeća limenki. Komentiram - jedino je taj bazen zaista valoriziran u turističko kulturne svrhe prošlog ljeta, predstava za koju je Magelli dobio oko pedest tisuća eura. Moj prijatelj komentira da za taj novac poreski obveznici su ga mogli staviti u funkciju ili sagraditi novi, pa djeca neka se kupaju ili igraju predstave.
Plan za izgradnju novog hotela "Fjord" u Kotoru, za čiju izradu je zadužena grupa arhitekata u Londonu, trebalo bi da bude gotov do rujna 2013. saopšteno je na sastanku izvršnog direktora firme New Fjord Developments d.o.o. Michaela Fingletona i predsjednice Općine Kotor Marije Ćatović. Nakon izrade, plan će biti prezentiran predstavnicima Opštine, Vlade i Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
"Veoma sam zadovoljna činjenicom da se nakon sedam godina, intenzivirala priča o izgradnji novog hotela "Fjord". Biće to savremeni, visoko rangirani hotel, s najmanje četri zvjezdice, koji će se svojim izgledom i gabaritima uklopiti u ambijentalne i prirodne karakteristike područja pod patronatom UNESCO-a"- izjavila je nakon sastanka u Kotoru Marija Ćatović.
/30. svibnja 2013/
Nastavljamo prema zgradi Jugooceanije, najveće pomorske kompanije u SFRJ, čija upravna zgrada, oronula i napuštena na samoj obali danas predstavlja spomenik pljačke. Stražar ili danas popularno security upozorava me da ne fotografiram jer je zabranjeno. Fontana ispred puna smeća, sramotno zapuštena bista Savu L. Staroviću na kojoj piše (1914-1990) Obnovitelju bokeljskog pomorstva. Imao sam dojam da je okrenuo glavu od sramote.
Parkinzi su posebna priča, o nekoj kreativnosti nema ni riječi, neuređeni, prašnjavi puni rupa, ali se naplaćuju 60 centi sat i nitko ne garantira sigurnost.
S glavne gradske rive još jedan pogled na čarobni trougao kompleks Rivijera, Jugooceanija, Fjord, kao da nismo u Kotoru, podsjetilo me na jedno jezero...
I tako samo da se još spremimo kako kapitalne investicije lift i zaobilaznica oko Kotora počinju da se realiziraju odmah nakon proslave, a da ovo što ćete vidjeti u našoj fotogaleriji nije stvarnost već fatamorgana.
U biti možda je bolje da je tako, nego da sagrade apartmane s pogledom na UNESCO-v Kotor, zašto postoji volja.
M. Marušić