„Izvodjenje gradjevinskih radova u zonama vodnih resursa" naziv je okruglog stola koji je, u organizaciji Inženjerske komore Crne Gore, održan danas u Tivtu. Polaznici skupa – gradevinski i inženjeri hidrotehnike, predstavnici Uprave za vode Crne Gore i Gradjevinskog fakulteta, razmatrali su problematiku gradnje objekata sa aspekta očuvanja vodnih resursa, a na brojnim primjerima iz prakse, pokazano je kako se neplanska gradnja, neuvažavanje mišljenja struke i nesavjestan odnos prema životnoj sredini, mogu na kraju čovjeku vratiti „kao bumerang" kroz pokretanje klizišta, poplave, bujice i eroziju tla.
Aleksandar Radunović iz Uprave za vode Crne Gore upoznao je učesnike skupa sa normativno-pravnim okvirom kada je u pitanju korišćenje i zaštita voda u našoj državi, posebno apostrofirajući činjenicu da je stanje sa inspekcijskom kontrolom „možemo slobodno reći tragično, jer u Crnoj Gori postoje samo dva vodna inspektora".
„To je potpuno neadekvatno jer je apsolutno nemoguće da ta dvojica inspektora kvalitetno pokriju čitavu državu i iskontrolišu sve ono što se u vezi ugrožavanja ili nepravilne upotrebe vodnih resursa, radi na terenu."- kazao je Radunović dodajući da je zadatak skupa u Tivtu da "se ukaže na anomalije u izvođenju građevinskih radova u zonama vodnih resursa, na potencijalne opasnosti, na značaj svakog vodnog resursa, bilo kao vodnog potencijala, koji treba zaštititi, bilo kao činioca u prirodi od koga se treba zaštititi".
Profesor podgoričkog Gradjevinskog fakulteta dr Milan Radulović govorio je o uticaju geološke građe i hidrogeoloških karakteristika terena na uslove izgradnje objekata u zonama vodnih resursa, dok je dipl.ing. Olivera Doklestić na primjerima iz prakse u opštini Herceg Novi, ilustrovala brojne slučajeve neadekvatnog odnosa prema vodnim resursima.
„Posljednjih desetak godina svjedoci smo intenzivne gradnje u primorskom regionu Crne Gore. Ta gradnja je u dosta slučajeva bila štetna ili sa lošim posljedicama po prirodne vodne resurse, u neposrednoj blizini: rijeke, potoke, izvorišta vode, bunare, kaptaže. Često se odstupa ili zanemaruje značaj zakonske regulative koja propisuje način izvođenja građevinskih radova, odnosno, daje smjernice za zaštitu prirodnih resursa. Posljedice se ogledaju u pucanju i klizanju terena, stvaranju odrona, povećanoj eroziji tla, poplavama i stradanju materijalnih dobara i to najčešće na susjednim objektima."- kazala je Doklestić predstavljajući niz primjera iz prakse u Herceg Novom – nepoštovanje zone sanitarne zaštite izvorišta "Opačica", pokretanje klizišta na Podima, plavljenje rijeke Sutorine, devastaciju korita Ljutog potoka, devastaciju izvora Pokrivenak u Djenovićima, uništenje starih gradjevinskih obekata koji predstavljaju i kulturno nasljedje poput Vladičinog mosta i mosta na potoku Tatar bašta u Igalu, te slučaj devastacije mora i obale u Njivicama bacanjem ogromen količine zemljanog iskopa sa obližnjeg gradilišta u more.
Siniša Luković