U Budvi je svečano proslavljen blagdan sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika grada i Budvanske biskupije u nedjelju 24. 06. 2012. godine. Jutarnju sv. Misu služio je don Filip Janjić župnik, a poslije podne svečanu pontifikalnu Misu uz sudjelovanje 11 svećenika i brojnih vjernika iz grada i okolice služio je kotorski biskup mons. Ilija Janjić istaknuvši u propovjedi značaj karaktera sv. Ivana, njegovog hrabrog svjedočenja i snagu njegovog proročkog dara. Pjevao je mješoviti zbor sv. Mateja iz Dobrote. Nakon sv. Mise župljani su za sve prisutne priredili bratski agape ispred župne kuće. Svečanost je uveličala i Budvanska gradska muzika.
Antički grad Budva (IV. st. pr. Kr) jedan je od najstarijih gradova na istočno jadranskoj obali. U njemu se kršćanstvo javlja već u predslavensko doba. U VI. st. u Budvi već sigurno imamo dobro organizirano crkvenu strukturu s biskupom na čelu. Nedostatak pisanih dokumenata iz tog vremena nadoknađuje nedavno otkrivena velika trobrodna bazilika, koja se datira u VI. st. Pronađeni podni mozaik kršćanske tematike u kojem je između ostalog prikazan prikriven križ (crux dissimulata) kao i pentagram – mesijanski simbol svjedoče o visokoj umjetničkoj razini izvođenja mozaičke umjetnosti i dobroj teološkoj obrazovanosti naručitelja.Prvi spomen biskupije u Budvi nalazimo u buli pape Zaharije 743. godine. Vrijeme je to kada kršćanski Istok potresaju ikonoklastičke borbe. U toj buli Budva se navodi kao sufraganska biskupija Epidaurskog (odnosno Dubrovačkog) metropolite. Original ove bule je stradao u Nemanjinom napadu na Dubrovnik 1185. godine. Do nas je došla u prijepisu. Neki povjesničari dovode u sumnju njenu autentičnost. Otkriće velike trobrodne bazilike u Budvi dovodi manje u sumnju njenu istinitost, barem što se tiče postojanja Budvaske biskupije.
Drugi spomen Budvanske biskupije pronalazimo u aktima Duvanjskog sabora iz druge polovice IX. st. Tu se Budva navodi kao sufraganska biskupija Dukljanske metropolije. Prvi se poznati biskup u Budvi zvao Silvestar. On je 1143. godine posvetio crkvu sv. Mihovila na rtu Mogren. U to vrijeme nije postojala samostalna srpska Crvka, pa shodno tome ni Zetska odnosno Crnogorsko-primorska mitropolija. Crkva sv. Mihovila stradala je u potresu 1667. godine. Budva ima i najstariju datiranu crkvu u čast Blažene Djevice Marije na istočno jadranskoj obali - Sancta Maria in punta (840. g.).
Od 1143. do 1571. godine bilo je dvadeset tri poznata biskupa u Budvi. A od 1575. do 1824. godine 19 apostolskih vikara i administratora. Papinskom bulom Locum beati Petri 1828. godine ukinuta je Budvanska biskupija a njen teritorij 1830. bio pripojen Kotorskoj biskupiji. Osim grada Budve jurisdikcija se budvanskog biskupa protezala na Majine, Brajiće, dio Paštrovića i na dio Grblja. Osim benediktinskog samostana iz 840. godineu Budvi je postojao još jedan benediktinski samostan posvećen sv. Petru. Opat ovog samostana spominje se u povelji posvete crkve sv. Marije od Rijeke u Kotoru 1222. godine.
Iz rimske Budve (opidum civium Romanorum) kršćanstvo se širi u Budvansko zaleđe među romanizirane Ilire i nadolazeće Slavene. Pravoslavizacija ovih prostora počinje u drugoj polovici XII. st. sjedinjenjem Zete s Raškom (1185.-1361.). Tada je Budva silom zauzeta i to je bio početak laganog uvođenja pravoslavlja u budvansku okolicu a kasnije i u sam grad Budvu. Stoga papa Klement VI. godine 1346. traži od Stefana Dušana da vrati katoličkoj Crkvi šest nasilno oduzetih samostana, među njima i samostan sv. Marije Budvanske. Sam grad i bliža okolica još su u XVIII. st. imali šesnaest katoličkih crkava. Prva pravoslavna crkva sv. Trojice sagrađena je u XIX. stoljeću na zemljištu benediktinske opatije a uz posredovanje budvanskog kanonika don Antona Kojovića. Zetski mitropolit u XV. st. boravio je u gradu Budvi i bio čuvar gradske tvrđave za što je dobivao od srednjovjekovne budvanske komune određeni dohodak. To nam svjedoči da nije mogao dovoljno biti uzdržavan od vlastite pastve jer ih u gradu i bližoj okolici nije bilo u značajnijem broju. Kada nadbiskup, papinski legat, Oktavijan Garzadoro obilazi Paštroviće u XVII. st. nailazi na glagoljski misal iz 1427. godine. To su već tada ostaci ostataka katoličke prisutnosti na tim prostorima. Godine 1545. u državnom Arhivu u Kotoru nailazimo na ime: ser Franciscus Kagnos de Pastrovichi (IAK, SN XLVIII, str. 497), godine 1620. Francesco da Steffano da Pastrovichi (IAK, SN LXXX, str. 351). Prezime Franete i danas postoji u okolici Budve. U matici Knjige krštenih sv. Tripuna, broj I, od 14. 06. 1652. godine čitamo Martin figliolo di Nicolo Franichiev da Pastrovichi. Sve su ovo reliquiae reliquiarum franjevačke prisutnosti na području Paštrovića u XIII. stoljeću. Do nas su došli kao patronimici od imena Frano. A i toponim Fratarske njive neposredno uz gradske zidine Budve podsjeća na njihovu prisutnost na ovim prostorima.
Današnja župna crkva sv. Ivana Krstitelja, nekad katedrala, potječe iz XIII. stoljeća i u njoj su sačuvani ostaci freskoslikarsva (pictores graeci) iz XIV. stoljeća. Jedna grobna ploča s godinom 1330. koja je pronađena u prezbiteriju nekadašnje katedrale potvrđuje ovu dataciju. Crkva je više puta zbog brojnih potresa i turskog osvajanja bila rušena i uvijek nanovo obnavljana. Na njenim vratima nad glavnim portalom zapadne fasade stoji slijedeći latinski natpis:
NON SVRREXIT, MAIOR---------------------------------------HOSPES, ADES LIMEN QV(od)EST BIPENETRALE SACERDOSHIC SEDET ANTISTES BVTVAN(VS)TVVSA. D. MDCXL
Što u slobodnom prijevodu glasi: Nije ustao veći (Isusove riječi a odnose se na sv. Ivana). O stranče, na pragu si dvostrukih vrata (vrata crkve i vrata neba) ovdje stoluje budvanski tvoj biskup. Godine Gospodnje 1640. Natpis je ugrađen sa stare crkve poslije obnove 1667. godine.
Sv. se Ivan kao zaštitnik grada Budve slavi još od Nemanjića. Tako Budvanski statut u jednoj svojoj odredbi propisuje da se svake godine na blagdan sv. Ivana Gospodinu imperatoru mora platiti 100 perpera i 4 denara (item dovemo dar, oggni anno nella festa di s. Zuanne a m.(esser) lo imeprador yperperi cento manco denari 4). U predmletačko doba (XV. st.) gradski grb i zastava nosili su lik sv. Ivana Krstitelja. On i danas bdije i čuva grad Budvu i pored pokušaja njegove marginalizacije i izmišljanja gradskih slava bez historijske osnove i potrebne skupštinske odluke. No kada bi ona danas i postojala 800 godina proslave sv. Ivana Krstitelja u Budvi ne bi moglo biti izbrisano.
Don Anton Belan
Foto: Don Anton Belan