Jučer je u Škaljarima je proslavljen blagdan sv. Dujma, biskupa i mučenika (IV. st). Svečanu sv. Misu služio je župnik don Anton Belan u zajedništvu s mladomisnikom don Sinišom Jozićem. Godine 2013. kršćanski će svijet obilježiti 1700 godina od Milanskog edikta (313.), koji je kršćanstvu donio slobodu i omogućio javno ispovijedanje te vjere u Rimskom carstvu. Malo nakon toga 325. godine u Niceji zasjeda Prvi nicejski sabor koji definira crkvenu doktrinu i uređuje crkvenu strukturu. Sv. Dujam je bio biskup Solinski prije ovih epohalnih događaja u povijesti Crkve. Služba koju je vršio u to vrijeme bila je gotovo sigurni garant njegova mučeništva. Stradao je za vrijeme cara Dioklecijana mučeničkom smrću 304. godine. Od tada pa do danas njegov kult je prisutan u gradu Splitu i Splitskoj metropoliji. U VII. stoljeću jedan dio njegovih moći prenesen je iz Solina u mauzolej cara Dioklecijana u Splitu. Tim činom žrtva je zauzela mjesto namijenjeno svom progonitelju.
Veličanstveni mauzolej, grobnica Dioklecijanova postala je veličanstvena katedrala posvećena sv. Dujmu biskupu i mučeniku. Ironija sudbine (fatum) ili providnost Božja? Za Dioklecijana sigurno ovo prvo. Kult sv. Dujma na krajnjem jugu istočnojadranske obale dopire sve do Kotora. Crkva u Škaljarima zadnja je građevina u čast ovog sveca prema jugu. Od iznimnog je povijesnog značaja, jer podsjeća na pripadnost Kotorske biskupije kroz dugi niz stoljeća solinskoj odnosno splitskoj metropolitanskoj i primacijalnoj katedri (Dalmatiaeque primas). Kotorska se kao sufraganska biskupija Solina i Splita spominje na regionalnim saborima održanim u Solinu i Splitu 530., 925. i 928. godine. Dva kotorska biskupa u XIII. i XIV. stoljeću nosila su ime Dujam. U Muzeju sakralne umjetnosti kotorske katedrale izložen je pečatnjak kotorskog biskupa Dujma iz XIII. stoljeća. Predstavlja najstariji primjerak sfragistike jednog vjerskog poglavara na tlu današnje Crne Gore.
Današnja crkva sv. Dujma u Škaljarima potječe iz XIII. stoljeća. Njen prvi arhivski spomen zabilježen je u Arhivu kotorske srednjovjekovne komune i nosi godinu 1331. Zanimljive je arhitektonske konstrukcije. Nad prostranom, u odnosu na crkvu, zasvođenom kriptom koja u nekim dijelovima gradnje odaje preromaničko graditeljstvo, uzdiže se crkva koja predstavlja jednobrodnu građevinu orijentiranu istok-zapad s polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu. Svod crkve je u formi prelomljenog gotičkog luka. Pročelje joj krasi gotička monofora a luk nad vratima ukazuje na romaničko graditeljstvo. Predstavlja rijetku arhitektonsku cjelinu na području današnje Crne Gore. Crkva sv. Katarine u Baru ima slične odlike ovog graditeljstva. Preromanička kamena plastika koja je nađena prigodom arheoloških i arhitektonskih istraživanja dopušta nam da ovaj iznimno vrijedan arhitektonski kompleks datiramo u vrijeme od IX. do XIII. stoljeća. Ispod prostorije, uz kriptu sa sjeverne strane, protječe izvor pitke vode koji je i danas u upotrebi, te je čitav ovaj predio poznat kao toponim „Podujam". Crkva je obnovljenja sredstvima grada Splita, splitske županije i kotorske biskupije.
Nakon svete Mise domaćini su sve nazočne počastili prigodnim osvježenjem.
Msgr. Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije
Foto: Radio DUX, Msgr. Anton Belan