Noćas je u splitskoj bolnici u 02,45 sati, u 85 godini života preminuo Vladimir Beara, legenda Hajduka i jedan od najboljih hrvatskih vratara svih vremena.
Beara je rođen 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Sinja.
Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. sakupio 60 nastupa i to 35 kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene Zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledatelja kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. (2:4).
S reprezentacijom bivše države nastupio je na tri svjetska prvenstva (Brazil 1950., Švicarska 1954. i Švedska 1958.). Na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju stigao je do srebra. Tada je u finalu obranio udarac s bijele točke još jednoj nogometnoj legendi Ferencu Puskasu.
Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.
Posebnu čast Beara je dobio kada je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta i veteranske reprezentacije Europe.
Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a 2008. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. U 2010. godini dobio je Nagradu za životna djelo Grada Splita.
"Hajduk je meni sve. S njim u mislima i dan-danas se budim i idem napočinak. Hajduk je moja najveća ljubav, ljubav koja poput svake prave iiskrene ljubavi ima puno lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka.Ljubav zbog koje vam srce jače zaigra, ali se i bolno u grču stegne", kazivao je za života.
Komemoracija u srijedu u 12 sati u kino-dvorani na Poljudu, a pogreb istog dana u 18 na Lovrincu.