Slovenska lutkarska umjetnost starija je od stotinu godina, a od marioneta koje su dominirale njegovim ranim razdobljem do približavanja suvremenim europskim i svjetskim tendencijama, lutkarstvo je u Sloveniji prešlo dug put obilježen mješavinom tradicionalnog i modernog.

"Kad god pripremamo međunarodni festival ili gostujemo negdje na zapadu, uvijek poželimo da smo 'suvremeniji'. S druge strane, kad god idemo gostovati na istok zadovoljno se smješkamo – ipak smo suvremeniji", rekao je u razgovoru za Hinu ravnatelj Lutkovnog gledališča Ljubljana (LGL) Uroš Korenčan. "Znači, sve je nekako kao uvijek, nalazimo se negdje na propuhu različitih tendencija i kulturnih politika", dodao je Korenčan.

Prva lutkarska predstava postavljena je u Sloveniji prije više od sto godina - povijest slovenskog lutkarstva počinje 1910., kada je slikar Milan Klemenčič, službeni "otac" slovenske lutkarske umjetnosti, u svojem ljubljanskom stanu utemeljio Malo marionetno gledališče, temeljeno na tradiciji talijanskog i njemačkog lutkarstva.

Od tada do danas lutkarstvo je u Sloveniji prešlo dugačak put evolucije, koje obuhvaća razdoblje njegova procvata u sklopu slovenskog Sokola u razdoblju između dva svjetska rata – 1939. u toj su zemlji u okviru Sokola djelovala čak 43 kazališta lutaka – preko Partizanskog lutkarskog kazališta koje je 1944. pokrenuo kipar Lojze Lavrič, do utemeljenja današnjeg LGL-a 1948.

U povodu obilježavanja stote godišnjice od postavljanja prve lutkarske predstave u Sloveniji organizirana je putujuća izložba "100 godina slovenske lutkarske umjetnosti" koja u sklopu 47. Međunarodnog festivala kazališta lutaka PIF upravo gostuje i u Zagrebu.

Iako je modernitet tendencija svakog teatra, pa tako i lutkarskog, neodlučnost u odbacivanju tradicije nije nužno loša, smatra Korenčan. "Tradicionalnost u estetici predstava može biti i talac nekih kulturnih navika, koje se mijenjaju sporo. Istodobno, kroz brojne međunarodne suradnje – koprodukcije i slično – otkriva se i određena 'pozitivna baština socijalizma'", istaknuo je.

"Istočnoeuropski teatri, koji su još relikt prošlog razdoblja, imaju u svojim velikim kućama potencijal u osoblju, koji nije samo 'trošak', već raspolaže nekim stručnim znanjima kojih na Zapadu skoro da nema", pojasnio je. Dobar su primjer izrađivači lutaka, čije radionice u nas predstavljaju dio teatra, razvijaju tehnologije, nove materijale i slično, dok je na Zapadu izrada lutaka ili skromna ili nije dio kazališne produkcije nego komercijalna usluga, dodao je.

Gospodarska kriza koja pogađa sve sektore društva nije zaobišla ni slovenski lutkarski teatar - smanjeno financiranje posebice pogađa nezavisni sektor – a trajni problemi slovenske lutkarske scene vezani su i uz činjenicu da ne postoje sustavom uređene škole za lutkarstvo. To se posljednjih godina rješava uvođenjem specijalizacije u okviru akademije dramskih umjetnosti (AGRFT).

"Iako ne možemo biti posve zadovoljni statusom te umjetnosti u našem društvu, mi danas unatoč krizi još uvijek imamo dva institucionalna teatra, koja proizvode skoro 14 premijera godišnje i organiziraju dva različita festivala, domaći 'showcase' festival Lutkovni bienale u Mariboru i internacionalni 'Lutke' u Ljubljani", napomenuo je Korenčan.

Početkom godine LGL je počeo ponovno izdavati specijaliziranu reviju za lutkarstvo "Lutka", oba teatra imaju turneje u inozemstvu i vežu se u partnerstva s partnerima u Europi. Pored mariborskog i ljubljanskog kazališta lutaka na sceni je snažan i nezavisni Mini teatar, koji je također jedan od suorganizatora izložbe, uz LGL i slovenski centar UNIMA.

Pokrenut je i projekt razvoja specijaliziranih znanja "European Puppetry Knowledge Exchange", financiran iz fondova Europske unije. "Kako 'težnja prema suvremenom' nosi opasnost da se zaboravi na prošlost, naš je teatar i inicijator pripreme projekta Lutkarskog muzeja, također financiranog sredstvima EU-a, koji se otvara ove jeseni", napomenuo je Korenčan.

LGL svake godine postavi nekoliko suvremenih predstava koje su svojom poetikom aktualne u kontekstu modernog društva. Takva je i nagrađivana predstava "Mali daždevnjak prelazi cestu" u režiji Matije Solcea, s kojom LGL sudjeluje na ovogodišnjem PIF-u.

Solce je autor i redatelj niza aktualnih produkcija za djecu i odrasle, u kojima na suvremen način preispituje formu lutke i teatra uopće. Njegova je posebnost upotreba svih registara teatra, naročito glazbe, te stavljanje velikog naglaska na zvučnost lutaka, scene ali i riječi.

"Mali daždevnjak" je predstava za djecu stariju od tri godine, u kojoj upotrebljava uspavanke velikog slovenskog pjesnika Srečka Kosovela. "Moglo bi se reći da je riječ o glazbeno-vizualnom ritualu za spavanje - veći dio predstave prati se ležeći na jastucima - koji opušta i oduševljava i odrasle", poručio je Korenčan.

Predstava je na repertoaru PIF-a u srijedu 17. rujna na sceni Kulturnog centra Travno.