Kada spomenemo zlato uvijek se najprije asociramo na metal sjajno žute boje, obično oblikovan kao neka vrsta nakita (najčešće prsten, ogrlica, narukvica, minđuše). Njime se simbolizira ekonomska moć, međutim osim financijskog blagostanja, njegova simbolika i upotreba datira još prije nove ere, a u svakoj religiji, narodu, običajima ima pozitivnu simboliku.

Zlatno uglavnom povezuju sa snagom Sunca, kraljevskim dostojanstvom i božanskom prirodom. Kako je najzastupljenija simbolika kraljevskog dostojanstva, odnosno kraljevske moći kroz povijest (umjetnosti), zlatom su bile predstavljane kraljevske stvari, odaje, nakiti i drugo. Još u drevnom Egiptu, zlato je dio solarne energije. Uglavnom je bio povezivan s bogovima Sunca u različitim religijama ili mitovima (pa tako i u Egipatskoj). Smatran za metal besmrtnosti,  a želeći da svom vladaru (faraonu) udahnu vječni život, upravo od zlata su se pravile posmrtne maske kojima su ovjekovječena lica faraona. Isto tako su sarkofazi bili ukrašeni zlatom, a jedan od primjera je Tutankamonov sarkofag (Egipatski muzej, Kairo, 1340. g. p. n. e.). Na ovom sarkofagu imamo primjer čistog zlata koji je ukrašen emajlom,  ali i dragim kamenjem, što nam ukazuje na bogatstvo faraona,  ali i svemoć koju je imao tijekom zemaljskog života.

Prirodne čistote, nepromjenjiv i nerđajući metal, kod Grka je ukazivao na sreću, čistotu i obilje, te je po Hesiodu postojalo „zlatno doba“, prvi i najnapredniji period u doba Krona prije Zeusa. Upravo u tom periodu fokus je bio na ovozemaljski život, a sreća i blagodati sliče raju na zemlji: ljudi su živjeli slobodni, vječno mladi, svoje vrijeme su posvećivali zadovoljstvima i raznim proslavama. Zlato je i značajan segment grčke mitologije: Zeus poklanja Apolonu zlatu mitru, a Apolon je zaštitnik svih umjetnosti i simbol prosvjetiteljske mudrosti. Opet s druge strane imamo i mit o kralju Midi, koji simbolizira  taštinu i pohlepu. Točno je da zavodljivi sjaj zlata nekada može da zaslijepi ljudsko oko, te da pokvari i podčini dušu. Upravo ovaj mit (a u religijama priča o zlatnom teletu), govori nam kako ljudski um može da se iskvari, kako žudi za moći, zemaljskim bogatstvom, i svim ostalim materijalnim blagodatima, a u toj trci često zagubi svoju dušu, duhovnost i dobrotu.

Zlato kao dragocjena kovina, u kršćanstvu je simbol čistog svjetla i nebeskog počela u kojem živi Bog. U heraldici označava nebesku svjetlost, odvažnost, nadmoćnost i želju za moć. Ipak zlato kao jedan od materijala, kako u slikarstvu tako i u kiparstvu, ali i ornamentici, oduvijek je ostavljao jak dojam kako na samog umjetnika tako i na promatrača. Simbolizirajući uvijek raskoš i moć svaki predmet koji je pronađen ili sačuvan nosi gotovo istu simboliku: primjer zlatnog šlema (Irački muzej, Bagdad, oko 2450. g. p. n. e.), bogate dekoracije sa stiliziranim detaljima, jasno je izražavao moć; pogrebna maska (Narodni arheološki muzej, Atena, 1500. g. p. n. e.), od čistog zlata smatrana da je bila vlasništvo kralja Agamemnona (kojeg je Homer ovjekovječio u svom epu Ilijada).

S druge strane često je zlatno upotrebljavano u sakralnoj umjetnosti i slikarstvu, odnosno najčešće je korišteno prilikom izrade fresaka, mozaika i ikona.

Ipak, najupečatljiviju upotrebu zlatna, odnosno zlatnih listića primjećujemo na radovima Gustava Klimta, od kojih je najpoznatija slika pod nazivom „Poljubac“.

Jedno od najzastupljenijih tkanja je zlatovez, odnosno tkanje zlatnih niti. U modi upravo zlatni detalji asociraju na raskoš i bogatstvo. Zlatni detalji i ornamenti uvijek su odavali utisak kraljevskog dostojanstva, imućnog čovjeka (ili porodice), glamura i luksuza, te nas ne čudi što su takve i prostorije u Versaju, a jedna od zapaženijih je  galerija ogledala (dekoracija pozlata) koja zapravo upućuje na kraljevsku moć.

Paradoksalno, zlato je jedan od najplemenitijih metala koji se najlakše dobiva, simbol besmrtnosti i solarnog sistema zbog sjaja. Posjedovanje istog (nebitno u kojem obliku), simbolizira bogatstvo, moć i raskoš. Ipak, iako je ostao i u narodu kao „zlatno doba“ i „zlata vrijedan“ (sugerirajući na dobra vremena i dobre ljude), s druge strane nas i podsjeća da „nije zlato sve što sja“.

Literatura:

-           Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.

-           Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.

-           Meri Holingsvort, Umetnost u istoriji sveta, EVRO-GIUNTI, Beograd, 2006.

Marija Saičić