Bijela prostranstva, prekrivena snijegom, pahulje koje padaju, i ogoljene grane drveća govore samo jedno – stigla je zima. Asocijacije na nju pored hladnoće i ogoljenih grana su, i mir i tišina, ali i toplo ognjište oko kojeg se okuplja obitelj.

Za one koji vole ovo godišnje doba, to je zimska idila, a za one koji su ipak ljubitelji toplijeg vremena, zima ih asocira na smrt i kraj. Ipak kao što životni ciklus ide, tako i poslije smrti, dolazi ponovno rađanje.

U likovnoj umjetnosti zima postaje nešto više od pukog prikazivanja prirode; zima je metafora za izražavanje emocija i unutarnjih stanja. Bjelina snijega, oštri refleksi svjetla i tame, na pejzažima i ponekad u pozadinama portreta, omogućavaju umjetnicima da na svojim djelima istražuju teme poput prolaznosti života, usamljenosti, ali i neke vrste spokoja i ljepote u toj snježnoj jednostavnosti.

Možda snježnih pejzaža najviše ima u periodu romantizma, kada su umjetnici jednostavno bili očarani pejzažima, te su oni i bili najčešći prikazi na njihovim djelima, a more i planine su dva priroda oblika koja su najviše prikazivana.

Snježni vrhovi, oluje, ali i ravnice pokrivene snijegom su vrlo često ispunjavala slikarska platna, implicirajući na to da se neki slikari ipak ne boje bjeline platna.

Piter Brojgel stariji naslikao je „Lovci u snijegu“ i tim djelom je prikazao dvostruku simboliku zime: njenu surovost i ljepotu. Snježni pokrivači inspiracija su mnogim umjetnicima, različitim likovnim pravcima i epohama. Impresionistički prikazi poput „Crkva kod Veteja, zima“ ili „Plast sijena u snijegu“ Kloda Monea, u ovom slučaju ne predstavljaju samo prikaze prirode; kroz njih su utkane ne samo unutrašnje emocije, već i metaforičke zime koje su se dešavale u egzistencijalnom smislu. Možda neke od najjačih emocija utkane su u djelima Tarnera,  koji je na svojim djelima izražavao zastrašujuću moć prirode. Onako kako priroda može da stvori, isto tako može i da razori i uništi. Njegovi pejzaži izuzetne snage prikazuju koliko čovjek može biti mali i bespomoćan naspram svemoćne prirode; „Snežna oluja, Lavina i Poplava“ i „Snežna oluja. Hanibal prelazi Alpe“, su samo neka od djela gdje su simbolički predstavljeni (unutrašnji) konflikti, ali i opasnosti koje slijede, jer gledajući veličanstvenu silu koju demonstrira snježna oluja, shvatamo da pored očaravanja ima još jednu funkciju: destrukciju. Njegove slike svakako izazivaju divljenje, jer prirodu ne samo doživljava nego i u potpunosti osjeća, a poimanje zime preko njegovih slika izaziva i poštovanje.

Je  li zima i snježni pokrivači ostaju sinonim za tišinu, dostojanstvo i mir ili su ipak postale metafora za hladnoću i distancu? Simbolika je svakako dvojaka.

I onako kako Klod Mone na svojoj slici „Otapanje leda na rijeci kod Vetleja“ prikazuje da nakon oštre i hladne zime, slijedi naglo otopljenje, te se komadi leda razmiču preko rijeke, pokazujući nam kako se ona lagano budi, i kako kreće neki novi, jači (životni) tok. Na kraju svake zime, kreće proljeće, što nam simbolički govori, da nakon svake tišine, hladnoće, smrti i oluje, nailazi bujanje, cvrkut ptica i jednom riječju: život.

Marija Saičić

Literatura:

- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.

- https://anaarpart.com/2012/09/02/slika-prirode-i-slikari-prirode-u-umetn...