Kroz cijelu povijest,  ženu prate međusobno suprotstavljena vjerovanja i odnosi (uglavnom muški definiranih) pogleda i shvatanja tradicije, religije i odraza u umjetničkim formama izražavanja. Usprkos, ili baš zbog toga, često je i glavni motiv rasprave i tretmana filozofskih, religijskih, književnih, ali i likovnih prikaza života, kao neizbježna odrednica njegovog  početka, ishodišta,  ili tek same forme, dorasle i otporne mogućnostima neprestanog  istraživanja u traženju savršenog ili makar originalnog izraza.

Ovog ljeta u izložbenom prostoru Zbirke pomorskog nasljeđa u Tivtu, likovna publika imala je priliku  pogledati izložbu radova tivatskog akademskog slikara Ivice Aranđusa. U izložbenom prostoru prezentirane su slike velikog galerijskog formata koje u ovom slučaju savršeno korespondiraju s prostorom. Pri samom ulasku u prostor preplavljuju nas radovi ogromnih dimenzija; od ženskih portreta i aktova, pa sve do kompozicija kompleksnog sadržaja. Aranđus je davno tehničku izvedbu doveo do savršenstva, a likovni rukopis je prepoznatljiv ne samo na teritoriji Crne Gore i regije već i mnogo šire. U svojoj likovnoj izvedbi, a baveći se figuracijom, najprije možemo uočiti da Aranđus majstorski vlada crtežom, koji za njega predstavlja primarni vid likovnog izražavanja. Crtež kasnije nadograđuje uljanim bojama i/ili akrilom, dok je nerijetko prisutna i tehnika dripinga. Izvanredno vladanje slikarskim tehnikama, ukazuje nam na veliko slikarsko iskustvo kojim Aranđus stvara impozantna umjetnička djela.

Ipak, kao angažirani umjetnik Aranđus nam, direktno u lice, a može ako prihvatimo ponuđeno           „koautorstvo“ u tumačenju ideje i u ogledalo, govori o košmarnoj stvarnosti, stvarima kojima smo svjedoci i kritičari, ali ipak ne preduzimamo ništa protiv njih. Jasna je upućena kritika, ali i značenja njegovih radova, koja su duhovna i religiozna a ne samo fizička, kako prije grebanja ispod površine može da djeluje. Predstavljajući ženske portrete i aktove u generacijskom jazu, upravo kroz simboliku žene on daje oštru kritiku na stvarnost i svijet oko nas. S jedne strane žena predstavlja žrtvu iskvarenog svijeta u kojem neko drugi drži konce i upravlja nama, dok sa druge ona biva simbol grijeha, poroka, neposlušnosti, želje...  S jedne strane žena i njena ljepota poštovali su se kao božanstvo; dok sa druge, religijske imamo dvije verzije: u jednoj je žena Eva, u drugoj (može biti i) Bogorodica, kakve ih srećemo gledajući njegove slike, kao žrtve ili „slavljenice“, u svakom slučaju objekte  iskrivljenog i problematičnog morala i tumačenja, licemjernog odnosa prema životu i prirodi, odnosno zavodnice, koja svojim savršenstvom dovodi u opasnost od vječnog grijeha; dok kroz tame i oblake koji obavijaju likove u njegovim kompozicijama, naslućujemo da se smjenjuju priče o strašnom sudu i paklu.

Kroz zamršeni lavirint podsvijesti izbijaju teme o kojima prećutkujemo: pa ne možemo, a  da se ne zapitamo da li smo i mi baš kao neki od likova u njegovim kompozicijama koji se bore da li da poslušaju glas savjesti ili da se u potpunosti prepuste porocima grijeha. Njegovi radovi ukazuju na sve nepravde koje nam sačinjavaju upravo oni, u konkretnom slučaju kod Aranđusa najčešće kler i crkva, koji bi nas od njih i trebali sačuvati. Slika je zapravo mnogo šira od onoga što nam umjetnik prilikom prvog gledanja prikazuje. Djela puna moralno upitnih, a zapravo vrlo jasnih prizora  prevode nas iz našeg stanja mira u nesavladivi nemir, pa ne možemo, a da se ne zapitamo kako umjetnost tako snažno može da djeluje na nas?

Odnosno da se ne osvijestimo snagom i uticajem umjetničkog uticaja koji snažno i neposredno može da oblikuje sve moguće problematike jedne teme. Gledajući  širu sliku, simbolički uokvirenu konkretno ostvarenim likovnim izrazom jasno proizilazi i moguća zamjena subjekta posmatranja, od žene,  ka univerzalnom umjetničkom činu, kojem se takođe pokušavaju nametati ista ograničenja, stereotipi, konačno i uloge strane i neprimjerene njegovom značaju i veličini.

Marija Saičić

Napomena:

Tekst je realiziran uz potporu  Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Iznijeti stavovi su isključivo odgovornost autora i nužno ne izražavaju stavove Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.