„Crno je crno, nema više nade“

Johnny Hallyday

Asocijacije na crnu boju oduvijek su bile negativne; kao simbol zla, starog, smrti, neprijatnog, mračnog, magičnog i tajanstvenog, ali je bila i jeste boja žalosti i tuge. Jedno od najpoznatijih sujevjerja na našim prostorima je da kada nam crna mačka pređe put slijedi neka nesreća, i to narodno vjerovanje je i danas rasprostranjeno među mnogim ljudima različitih starosnih dobi, ali i vjerskih uvjerenja.
Crna boja je akromatska boja, suprotnost bijeloj boji, mada često se tumači da je kombinacija ove dvije boje simbol poniznosti i čistoće života. Shodno tome da su ove dvije boje oprečnost jedna drugoj, onda nas i ne čudi što su im i simbolike suprotne: bijela boja simbolika neba, života i čistote, a crna boja simbol podzemnog svijeta, smrti i prljavštine.
Još u Starom Egiptu crna boja (kem) simbolizirala je smrt, ali i kao njenu logičnu posljedicu – uskrsnuće. Zato u njihovoj mitologiji svaki bog koji je povezivan sa smrću ili s uskrsnućem (poput Ozirisa, Anubisa, Ptaha) posjedovao crnu kožu (u nekim prikazima i zelenu). Iako je uglavnom povezivana s negativnom simbolikom, crna boja je bila i simbol života i plodnosti, a sve zbog boje mulja koje nanosi rijeka Nil, po čemu je čitavo područje u Starom Egiptu nazvano „kmet“ što znači „crna (zemlja)“. Upravo zbog toga što je povezivana sa zemljom, smatra se za matericu i hraniteljicu, pa je prisutna u mnogim mitovima i otuda prikazi boginja majki: Dijana iz Efesa, Demetra, a kasnije i crna Bogorodica.
Obredi inicijacije u antici predstavljali su noćna iskušenja a potencijalni budući članovi su prolazili kroz simboličku smrt na nekom moralnom mjestu, a sve u cilju postanka novog čovjeka koji je doživio katarzu odnosno duhovni preporod. U paganskoj antici crne životinje se žrtvuju božanstvima te je ovaj običaj ponavljan još dugo kasnije: u srednjovjekovnim satanističkim kultovima prinosile su se đavolima ili demonima. Crna boja je bila prisutna i u likovnoj umjetnosti antičke grčke, te su postojale dva tipa oslikavanja vaza: crni i crveni stil, odnosno crnofiguralni i crvenofiguralni stil: crnofiguralni je predstavljao crne figure na crvenkastoj podlozi, dok je crvenofiguralni predstavljao obratno.
Kod Rimljana crno kamenje je predstavljalo znak za nesretne dane i povezivano je sa žalošću; u tom periodu oni su nosili tamnu odjeću koja ih je asocirala na podzemni svijet, noćnu tamu i vječni san. Kasnije je od njih i kršćanstvo preuzelo taj običaj: u periodu žalosti nosila se crna (tamna) boja. Ipak, da crno nije samo tuga već i elegancija, dokazuje to da je ova boja bila privilegija aristokracije (jer je bila izuzetno skupa). Ipak kao krucijalni znak žalosti ona biva do sredine 20. stoljeća: udovica je tijekom jednogodišnjeg perioda žalosti mogla nositi samo crnu odjeću i veo. Kod nas je aktualna gornjolastovska nošnja gdje je udovica također nosila crnu boju i faculet crne boje.
Crna boja koja je prethodila stvaranju svijeta, predstavlja odsustvo svjetlosti, a samim tim boja i toplote. U knjizi Postanja crna boja je boja tame i podzemnog pakla, te nas i ne čudi što „Paklena vojska“ iz Otkrivenja jaše upravo crne konje. S obzirom na to da crna boja simbolizira tamu i asocira na onaj svijet (ali podzemni), ne čudi što su prikazi đavola nekada u crnoj boji (a nekada u crvenoj).
Srednji vijek i heraldika crnu boju naziva „pijeskom“ a naročito jer je bila povezivana s jalovošću. Pored toga ona je povezivana i s vješticama odnosno crnom magijom.
U I. svjetskom ratu, Musolini je od crne košulje načinio simbol fašističke uniforme, dok su gusari i antikristi kao svoj simbol imali crnu zastavu.
Ipak, koliko god negativna bila njena simbolika, modna industrija je ipak crnu boju predstavljala kao boju raskoši i obilja; što još od renesansnog perioda svjedoče čuveni portreti znamenitih ličnosti, te španjolski dvor, na kojem je crna boja davala dojam dostojanstvenosti i moći, a smoking ili svečana muška odjela su bila crne boje. Coco Chanel je sa svojom „malom crnom haljinom“ doprinijela feminizaciji crne boje, dok ljudi koji rade u pravosuđu (advokati i sudije) nose crne odore (i samim tim simboliziraju autoritet, presudu).
Crna boja, često asocira na crne misli, odnosno zle misli, te često govorimo da je crno svojstvo melankolije. Mnoge umjetnike, koji su stvarali depresivna i mračna umjetnička djela, znali su da govore da ih je mučila „crna žuč“, koja prema antičkoj medicini označava lošu slezenu, a kojoj je uzrok pesimizam i loše raspoloženje.
Po Kandinskom crno je ništa, kraj svijeta i beskonačno šutanje, koje prikazuje na svom crnom kvadratu.
Do kraja, buntovnička crna kožna jakna, koju nose loši momci rokeri, zaživjela je 60-ih godina 20. stoljeća, a pored elegancije bunt se zadržao i danas, gdje ima dominantnu boju u modi. Pored mode uvedena je i u dizajn enterijera gdje je u 21. stoljeću doživjela veliku ekspanziju.
Danas, kroz mnoge pjesme umjetnici su uspjeli da prikažu svoja emocionalna stanja, a crno je uvijek označavalo povratak u loše, depresivno raspoloženje, tugu i nesreću, kao i melankoliju suvremenog svijeta u kojem živimo (Amy Winehouse – Back to black, AC/DC – Back to black, Pearl Jam – Black, Metallica – Fade in black...)

Marija Saičić

Literatura:

 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.

Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.