U okviru   Festivala umjetnosti  “Virski” u petak  je u prostorijama TO Virpazar održana poetska  večer  Vladana Lalovića, na kojem je predstavljena njegova nova knjiga “Fragmenti zaboravljene nade”. O Lalovićevoj poeziji govorili su likovni umjetnik Petar Vujošević i voditelj filozofske škole “Nova Akropola” Patrik Milošević. Stihove je, uz pratnju gitare mladog i darovitog Matije Đukića, govorila profesorica Marta Mihičić.

Na početku večeri Petar Vujošević je pozdravio prisutne u ime Festivala i najavio gosta, dodavši da mu je “posebno drago” što je u “prilici da govori o stihovima ovog vrsnog pjesnika: „ Kad mi je poslao u PDF-u izdanje ove zbirke, koja je sad pred nama, ja sam se prilično iznenadio.  Iznenadila me dubina te poezije i njena iskrenost. Kada mi prijatelji pjesnici daju svoju novu knjigu uglavnom mogu rekonstruisati šta su čitali u tom periodu i šta je aktuelno u njihovoj biblioteci, jer mi se čini da oni pročitano malo prerađuju i ubacuju svoje stihove. Međutim kod Vladana je bilo nešto sasvim drugo, osjećalo se neko sasvim drugo stanje unutrašnjeg bića, neka njegova životna opredijeljenost da nešto nađe; neka čežnja za nečim, što je bilo toliko duboko i iskreno predstavljeno da su me impresionirali pročitani stihovi i ta njegova namjera da to izrazi kroz poeziju. Postavilo mi se osnovno pitanje, šta to on traži – da li je to žena, ili je to njegova anima, unutrašnji dio duše, ili, pak, kompletna duša, možda čak i duh?! Uglavnom to je nešto što predstavlja izvor bića i kosmosa - što je sam Bog. Ono što se ne može naći, ali od čije se potrage ne smije odustati i to je ono što me je impresioniralo u Lalovićevoj poeziji, što predstavlja glavni razlog organizacije ove večeri na kojoj smo ga pozvali da zajedno predstavimo ovu knjigu poezije”,  zaključio je Vujošević.

Patrik Milošević je istakao da ga je stihovima potaknuo svojevrstan pjesnikov zanos, preispitivanje i poniranje u dubine, što Lalovića nadasve čini filozofom. “On se pita i traži misterij života. Kada govori o duši, duhu ili Bogu ne ostaje samo na apstraktnim nivoima promišljanja, već se spušta u opipljivu stvarnost svakodnevice, u sam život, u čovjeka, u kamen… Ono što nam Vladan donosi predstavlja osobit podsjetnik, nad kojim se trebamo duboko zamisliti i proispitati se u svojoj nutrini. On nam ostavlja kroz simbole, kroz isprepletane misaone niti, kojima tka svoje stihove, mogućnost da provirimo iz vela iluzije. Pjesnik od čitaoca traži da zaroni i iznova potraži zaboravljenu nadu, makar i fragmentarno. Lalović ne pristaje na kompromis i ne odustaje od onoga zbog čega se vrijedi upustiti u avanturu tragalaštva za istinom kroz umjetnost. Inspirisan muzama, kćerima Mnemozine i Zevsa, pjesnik nam prenosi plam unutarnje vatre. Osjeća se pozvanim da sveti oganj nadahnuća prenese i iznese na svijetlo dana, pred čitaocem”, kazao je Milošević i dodao da “smatra najbitnijim u ovom djelu potragu za neprolaznim, svevremenim vrijednostima koje je čovjek ostavio negdje na pola puta, potisnuo i zaboravio, a koje Lalovićevi stihovi, kao poruku, odnekud stavljaju pred naše Ja, vraćajući nam nadu, makar u sačuvanim fragmentima”.

Na kraju večeri se prisutnima obratio autor riječju i stihom, i izrazio zahvalnost  promotorima knjige, kao i organizatorima i domaćinima Festivala, Petru Vujoševiću i Zoranu Mistoviću, koji su upriličili  virsko druženje.