Ona koja je nastala od njegovog rebra. Ona koja je simbol plodnosti. Ona koja daruje život. Ona zbog koje se ratuje. Ona. Žena. Ona je inspiracija, muza, nadahnuće od praiskonskog momenta, kroz čitavu povijest stvaralaštva. Ona je vječito i nepresušno izvorište, ali i najsvjetlija točka njegovog stvaralaštva. Na slikarskim ostvarenjima Tiha Vujovića, koja su odrađena rafiniranim potezom, koloristički harmoniziranim modulacijama dovode u fokus njegovog likovnog stvaralaštva baš nju-ženu. Ženu, koja se ne boji da prikaže sve atributivne prizore koji je krase, snažno akcentirajući fizičku ljepotu, koju umjetnik ne strahuje da prikaže baš onakvu kakvu je napravio stvoritelj. Glorificirajući njenu ljepotu, Tiho je prikazuje u najrazličitijim pozama na jedan neponovljiv i krajnje individualan način.
U svom plavom ateljeu, prepunom ploča, fotografija i slika, sa starog gramofona, Tiho upija glazbu i čeka svoju inspiraciju. Vizualizira slike u svojoj glavi i onakve kakve ih je zamislio, baš takve, nagonski i spontano ih prenosi na svoje platno. Najprije radi pripremnu skicu, a zatim tisućama poteza kista dobiva najuglađeniju površinu na slici. Blizak figuraciji na njegovim slikama ženska figura je isprepletena bijelom paučinastom tkaninom koja sakriva neke dijelove ženskog tijela, naglašavajući samo obrise, i ostavljajući malu dozu misterije. Iako je figura žene dominantna, pozadina plave boje nam daje dojam nadrealnosti, kao da se nalazimo u nekom snu. I taj san, plave boje, kao novo i nejasno sjećanje žene kako kroz povijest umjetnosti tako i kroz susrete u njegovom životu, slika iznad stvarnosti stvarajući naboj uzbuđenja. Precizno definirane žene na njegovim slikama odaju dojam da je sva ova stvarnost poput nekog sna u koji umjetnik želi da nas uvede i navede da budemo sudionici tog njegovog sna u kojem je upotrijebio svoju moćnu imaginaciju da bi nam prikazao slobodnu igru oblika s proporcijama ženskog tijela.
Pored žene, koja je centralni motiv njegovih slika, i nerazmrsive igre oblika, na njegovim slikama kao svojeručni potpis vidimo crvenu kuglu. Svaka od njih ima svoje mjesto na slici dajući nam priliku da svako od nas na osoben način protumači svoj san, odnosno vlastiti doživljaj Tihovih djela.
Ipak, čak crvena kugla nije potrebna kao svojeručni potpis, jer je Tiho izgradio prepoznatljiv likovni stil, koji nije poznat samo na našim prostorima već i mnogo šire. Prirodni osjećaj za formu i boju, prefinjenost i oštrina duha, slikarske sposobnosti vode nas do najdubljih žila umjetničkog stvaranja Tiha Vujovića čiji su radovi savršena umjetnička forma i produkt vizualnih i intelektualnih okolnosti.
Tiho Vujović se tivatskoj likovnoj publici predstavio 15. 10. 2019. godine u Muzeju i galeriji Tivat, gdje je izazvao ogromnu pažnju i do sada možda i najveći broj ljubitelja njegove umjetnosti. Tiho je rođena na Cetinju 1961. godine. Do sada je imao 15 samostalnih izložbi od Cetinja do Pariza. Trenutno živi i radi na Cetinju.
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić