U četvrtak, 2. 6., u Galeriji ljetnikovca Buća u Tivtu , s početkom u 20 sati i 30 minuta bit će otvorena samostalna izložba slika Miomira Miša Vemića.
,, Slikati konje onakvi kakvi zaista jesu, surovi i obijesni, za njega je izraz slobode ili ritualnog ulaska u neki drugi svijet, jer , sjetimo se, konj je i dnevno i noćno biće, htonska, demonska, ali i solarna božanska životinja. Sa njegovim slikama nikada nismo sigurni gdje prestaje estetika ružnog, a započine lijepo, da li su to prizori iz djetinjstva ili noćne more. Moglo bi se reći da su njegove slike portreti, prikazane životinje imaju ličnost i neki svoj život. Prinijete su oku gledaoca vulkanskom snagom, ali i čistotom crnogorskog čovjeka odgajanog nebom i kamenom. Nije u pitanju samo estetika, čisto likovna lepota boja, linija i formi nasuprot aktuelne ružnoće I zla, već etika, pokušaj da se u zenici oka pronađu noć i zvijezda. U likovnom smislu te ekspresivne slike sa izrazito realistički slikanim detaljima, povod su za suptilno rešavanje čisto likovnih problema kolorita, curenja boje ili podslikavanja, prvog i drugog plana, svijetlosti, akcenta i anatomije. Vemićev stil je i klasičan i moderan, on je ekspresionista i realista, možda među poslednjim pripadnicima evropskog romantizma koji su konja uzneli u mitsku sferu. Prikazuje plemenitu životinju zatočenu između prirode i čovjeka, tajne i tuge, kao osjećajno biće koje ima inteligenciju i intuiciju i koje kao da zna više o nama nego mi o njoj. Konj je stvor između Boga i zveri kako je opisan Bukefal, konj nad konjima, koji se podredio samo Aleksandru Velikom, a on ga je zauzvrat oslobodio divljeg straha od sopstvene senke. Vemić slika sa strašću, ali lako i otmeno. Ma koliko zalazio u groteksno i iracionalno, nikada ne gubi iz vida stvarni svijet. Kolorističke bure koje podiže i haos koji snažno organizuje na platnu upućuju na njegove likovne moći, na majstora koji se pojavio kad ga najmanje očekujemo. Dok drugi boluju od hipertenzije, on proživljava svoju hipotenziju (grčki hipo=konj,konjski), naslikavši svaki grozno lepi lik koji se pojavi u kotlu njegove imaginacije…”