Zagrebačko Gradsko kazalište Komedija svoju je novu sezonu u subotu navečer otvorilo prkoseći jeseni – povratkom na more u "Splitskom akvarelu" Ive Tijardovića, premijerom jedne od najizvođenijih hrvatskih opereta u režiji Richarda Simonellija.
"Splitski akvarel" prštava je lagana opereta neopterećena velikim porukama, puna pjevnih melodija i duhovitih replika, napisana u prvome redu da zabavi. Radnja je smještena u splitsko naselje Veli Varoš, gdje žive, vole se, čeznu i nadaju se, uspješni i manje uspješni "mali splitski ljudi", kojima je Tijardović i posvetio tu operetu, skladanu i napisanu u navodno samo dva tjedna.
Središnja os oko koje se razvija priča je ljubav Tončija (Bože Jurić Pešić) i Marice (Danijela Pintarić), čijemu se vjenčanju opire Maričin otac Toma (Ervin Baučić), koji želi bogatoga ženika za svoju kći jedinicu. Tu je i Maričina vječno bolesna majka Jovana (Jasna Bilušić), pa dvojac besposličara Zenzo (Goran Malus) i Mikula (Dražen Bratulić); mladić Lešandro (Đani Stipaničev), koji ne preže i krasti da bi došao do novaca, te njegova pokora, djevojka slobodna ponašanja Perina (Nina Kaić Madić).
Svi oni čine šarolik i zabavan svijet izrazito u svojoj duhovitosti obojan lokalnim dalmatinskim koloritom, smješten u scenografski jednostavno okruženje obojano plavim bojama mediterana. Za bolje snalaženje u splitskome govoru u programsku je knjižicu uvršten mali rječnik lokalizama.
Simonelli, kazališni, filmski i televizijski glumac koji je stalni član Komedijina ansambla, gdje se nerijetko prihvaća i redateljske palice, i sam se pojavljuje u izrazito duhovitoj ulozi Stanka, Splićanina kojega junaci priče susreću kod "Turčina", nadriliječnika Salka Salikovića (Vid Balog).
Njegov je lik Tijardović oblikovao po stvarnome ondašnjemu nadriliječniku iz Bosne Sadiku Sadikoviću, kojemu se velik broj ljudi iz Splita obraćao za pomoć. Kao i sa splitskim lokalnim prilikama, Tijardović se duhovito poigrava i s tom pričom, no njegovo izrugivanje nije nikada zlobno, već samo zabavno.
Zagrebačka je publika pljeskom ispraćala gotovo sve melodije, duete i arije, među kojima su vrlo popularan napjev "O kućo mala" iz prvog čina, Maričina arija "Tonči, moj dragi Tonči", vesela arija "Perina štrambera", te tropjev između Perine i dvojice mornara Johnnyja i Willyja (Luka Bulić i Antonio Franić), "Johnny nou jesti, Willy nou piti".
Glumačko-pjevačko-plesni ansambl činili su još Adalbert Turner (Maričin slavonski prosac Gazda Pero), Nada Abrus (Šjora Luce) i drugi, kao i brojni članovi zbora i baleta Komedije. Glazbeno ih je pratio orkestar kojim je dirigirao Krešimir Batinić.
"Splitski akvarel", premijerno izveden u Splitu 5. ožujka 1928., uz Tijardovićevu je "Malu Floramye" jedna od najizvođenijih hrvatskih opereta. U Komediji je dosad postavljen četiri puta – u režiji Slavka Miđora 1955. i 1966., Vlado Štefančić režirao ga je 1963., te 1975., kada je režiju također potpisao Simonelli.