Jučer  je završena međunarodna konferencija „Nematerijalno kulturno nasljeđe i održivi turizam: mogućnosti i izazovi (2003-2023)“, kojom je JU Muzej i galerija Tivat, još jednom aktivnošću u nizu, promovirala dvadeset godina od usvajanja UNESCO Konvencije o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa 2003.

Završno razmatranje vodile su prof. dr. Vesna Vučinić Nešković i Danijela Đukić, etnolozi-antropolozi. Najprije je prof. dr. Vesna Vučinić Nešković istakla značaj konferencije i navela da je konferencija najprije počela predstavljanjem Bokeljske mornarice Kotor i podružnice Tivat, na kojoj su prisutni imali priliku  čuti kako su se odvijale pripreme i rad na proglašenju Bokeljske mornarice na UNESCO svjetsku listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, a zatim je gospodin Gracija Škanata opisao razne situacije u kojima se igra kolo, za koje prilike i svece,  kada se tradicionalno izvodi, ali i o oružju koje proizvodi za potrebe Mornarice. U radu konferencije sudjelovali su putem online uključenja Davide Gnola, predsjednik Udruženja Mediteranskih pomorskih muzeja; Saša Srećković, dugogodišnji trener pri UNESCO-u; Mirela Hrovatin, predstavnica Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Iliyana Rousseva, regionalni centar za zaptitu nematerijalnog kulturnog nasljeđa za JI Europu iz Sofije,  u ime izvršne direktorice Irene Todorove. Na sljedećoj sesiji moglo se čuti o Paštrovićima - prezentaciji, valorizaciji i istraživanju, izlaganje arheologa Dušana Medina, zatim akademika Siniše Jelušića,  koji je potaknuo prisutne na razmišljanje o sakralnosti i krizi kulture i mogućnosti razvoja turizma, koji bi bio više oduhovljen, te je li  to moguće postići i na koji način, dok smo u istoj sesiji mogli čuti i zanimljivo predavanje o kultovima svetaca,  koje je predstavila Lucija Đurašković, direktorica JU Muzeji i galerije Budve.

Etnolog-antropolog Ljubica Miličić, kustosica u JU Muzeji i galerije Budve govorila je o novoj paradigmi, potrebi za novim muzejom i konceptualizaciji primjene u praksi odnosno u koncipiranju muzeja u praksi i u Crnoj Gori i u pojedinačnim muzejima. Naredno izlaganje odnosilo se na maslinarstvo u funkciji turizma na Luštici kroz teorijske i praktične primjere,  koje je predstavio prof. Ilija Moric, gdje je nekada svaka kuća imala svoj mlin. O šetnji odnosno korzu kao nematerijalnoj baštini govorila je prof. dr. Vesna Vučinić Nešković, koja je zainteresirala sudionike  i potaknula više rasprava i razmišljanja o odnosu mještana prema korzu, mjestu stajanja, sjedanja i kretanja, ali i o aspektu prostora.

Naredna sesija postavila je pitanja i razmišljanja o potrebi očuvanja i zaštite vještine gradnje suhozida,  koju je predstavila arhitekta Marija Nikolić, ali i o problemima zaštite i revitalizacije u svakodnevnom životu stočarstva zaleđa Boke u kontekstu održivog turizma arheologa Željka Starčevića. O ulozi nacionalnih parkova kroz dokumentirane prakse prezentacije i valorizacije elemenata nematerijalnog kulturnog nasljeđa (izrada čunova, razna tradicionalna jela...) govorila je etnolog-antropolog Snežana Vukotić. Dokumenti su prikazali mnoge aktivnosti u prezentaciji baštine, dok su suhozidi predstavljeni u povijesnom kontinuumu i ljepoti forme ove vještine i gradnje formiranja zidova koji su potekli iz narodne prakse.

Prof. dr. Ljiljana Gavrilović govorila je o današnjim trendovima i utjecaju digitalnih igara u obrazovnoj  sferi, prije svega mladih,  a i drugih generacija kojima je bliska gejmerska aktivnost i navela primjere dobre prakse kako se mogu sve aktivnosti upotrijebiti za prenošenje važnih poruka. Iz Muzeja betinske drvene brodogradnje direktorica Kate Šikić Čubrić govorila je o plovidbenoj, pomorskoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini, udrugama koje su se povezivale i povezuju se u očuvanju i zaštiti pomorske nematerijalne baštine. O nerazvijenoj ponudi u turizmu koji povezuje pomorstvo, kulturu i turizam kroz botel kao mogućoj novoj turističkoj atrakciji govorila je Sandra Sindik.

Direktorica JU Muzej i galerija Tivat istakla je značaj Konvencije 2003.,  koja je bazirana na lokalnim zajednicama i očuvanju njihovog identiteta i nedovoljnoj upućenosti na Konvenciju, pa i zaštiti koja doprinosi očuvanju, ali i opreznosti na moguće negativne efekte navodeći primjere pretjerane upotrebe i komercijalizacije. Istakla je i rad na setu uputstava u dijelu nematerijalne kulturne baštine i održivog turizma. Nematerijalna baština treba da bude osnova razvojnih planova kroz provođenje kontinuiranog monitoringa i provjere rezultata. Zainteresiranost konferenciju je bila velika, ali je postavila i pitanje cilja konferencije i ponovnog organiziranja.

Sudionici su istakli da bi iduću  konferenciju trebalo promovirati u lokalnoj zajednici, da budu u publici, jer se radi o njihovim praksama. Promovirati maksimalno,  da bi što više ljudi iz lokalne zajednice bilo u publici, jer se radi o njihovoj budućnosti i njihovim identitetima. Strategija je da se iduća konferencija organizira  u većem prostoru, da se pozovu nastavnici/e, učitelji/ce, odgojiteljice  iz vrtića, folklora i drugih stejkholdera, ustanova i ostalih gradskih službi, udruženja, ali i prijedlog da se konferencija organizira u otvorenom prostoru i ciljano pozovu ljudi. Akademik Siniša Jelušić je istakao da nam susreti nedostaju i istakao da državni univerzitet nema ključne katedre povijesti  umjetnosti, etnologija-antropologija... Istakao je da kontinuitet mora da postoji, ali i da će zbornik biti zanimljiv. Primjena praktične realizacije, kako ostvariti kontinuitet i uspostaviti mjeru oko vjerskog turizma ističući da je ovaj segment izuzetno važan za područje Budve i Paštrovića navodeći brojnost crkava i načina komunikacije. Direktorica JU Muzeji i galerije Budve Lucija Đurašković je istakla da je skup otvorio nove vidike i da je Budva u ovom dijelu nematerijalne kulturne baštine podređena i obvezala se da organizira nešto slično. Vještina pravljenja određenog kolača spada u nematerijalno i zanimljivo je da se po nekim sastojcima navodeći primjer peraške torte potpuno paralelna našoj torti – zmaj torti , ali u obliku na koji se formira je potpuno drugačija,  iako je recept vrlo sličan istakla je Đurašković. Prijedlog je dat i na temu gastronomija kao nematerijalno kulturno nasljeđe, jer ima dosta primjera na UNESCO-vom i regionalnom nivou tradicionalnih jela, koja su zaštićena i slična su,  a svako smatra da je to dio njihove priče, što je teorijski zanimljivo, ali i praktično. Etnolog-antropolog Milica Nikolić je navela primjer da je jedna NVO inicirala zaštitu Fešte od sardele (proces ribolova, soljenja i pripreme jela od sardele) i smatra da je to jedan element koji može da obuhvati više tema iz oblasti Konvencije i zakona,  ali ističe i volju i zabrinutost lokalne zajednice, koja se boji da će to da nestane. Kako doći do rješenja da se zaštiti, a koje ima potencijal za očuvanje lokalne zajednice,  ali i za turizam.

Direktorica JU Muzej i galerija Tivat je podsjetila prisutne na značaj uključenja lokalne zajednice, grupe i pojedinaca u Udruženje Mediteranskih pomorskih muzeja-AMMM,  koji podršku pruža i u ovom pravcu, ali i o obitelji koja jedri i koja je zbog ljubavi prema jedrenju i moru prisustvovala sesiji o pomorskoj nematerijalnoj kulturnoj baštini.

Arheolog Dušan Medin je istakao da je svaka osoba bitna u procesu organizacije konferencije i izrazio želju da je dobro što imamo dosta kolega koji se zanimaju za naš kraj i Mediteran uopće, ali i pohvalio podršku Općine Tivat i Turističke organizacije Tivat. Istakao je značaj baštine valorizacije, prezentacije i predložio da se ide u pravcu multidisciplinarnog pristupa i za ljude javnih politika, hotelijerstva i tradicionalnih disciplina. Bitno je osnaživanje veza i javljanje novih ideja i širok spektar tema, različite perspektive koje dovode do različitih rješenja i boljeg spektra djelovanja, ali i potrebe uključivanja šire zajednice. Lokalna baština, tivatska baština za lokalnu zajednicu koja je po nazivu bliža zajednici, a koncept isti. Svako mjesto može da ima svoju konferenciju i monografiju zaključuje Medin.

Šetnja je izazvala veliku pažnju i istakla značaj korza kojim se stanovnici Tivta kreću Pinama, ali nas i podsjetila da je Tivat šire područje zaštićene zone Boke kotorske. Korzo i šetnja je priča koja nije od lokalnog značaja već nacionalnog i što dalje s tim kad bi se zaštitilo bila su jedna od pitanja sudionika, te da bi zaštita doprinijela boljoj vidljivosti i popularizaciji kroz vraćanje nekim dobrim praksama je bio jedan od odgovora. Etnolog-antropolog, prof. dr. Ljiljana Gavrilović mišljenja je bila da je održivost moguća samo ako se društvo ne mijenja drastično ili ako ima ekonomsku vrijednost. Može da ima ekonomsku vrijednost onih koji se nalaze u toj zoni i formiraju se objekti u toj zoni, ali s ograničenjima. Cijela struktura zajednice je promijenjena, tako da ono što je nekad bila šetnja ne može da bude  više, ali može da postoji ritualni izlazak u šetnju. Nekad su ljudi dobivali informacije na korzu, a danas se sastaju da razmijene mišljenja, da piju kavu, ali i koliko je šetnja zdrava i promovira stil zdravog života.

Akademik Siniša Jelušić  istakao je koliko je šetnja u diferencijalnom smislu specifična za ove prostore s obzirom da ako nešto nije diferencija specifika našeg prostora, koliko ona ima uvjerljivosti u afirmaciji s obzirom da se ona javlja u mnogim drugim prostorima. Postoje određene karakteristike korza koje su univerzalne na određenom nivou kad govorimo o klasičnom korzu i transformiranom korzu (kružna šetnja, mjesta stajanja, mjesta sastajanja) trase koje su poznate i vrijednosti prostora, tih segmenata prostora i njihovo prepoznavanje od strane sudionika. Samo sudionici  znaju što se tu događa i kome je namijenjen koji prostor. Prof. dr. Vesna Vučinić Nešković, koja se već duži niz godina bavi temom korza i začetnik je urbane antropologije istakla je univerzalne karakteristike korza, ali i da svaki korzo ima svoje specifičnosti.  Svaki korzo je identitetska priča lokalne zajednice na osnovu koje se može tražiti zaštita,  pa čak i na nivou Mediterana,  a svaka lokalna zajednica doživljava korzo kao svoje i svaka priča govori o identitetu svoje zajednice i može da bude zaštićena kao što je Mediteranska dijeta s različitostima koje obilježavaju svaku zajednicu kao prijedlog dala je prof. dr. Ljiljana Gavrilović. Svaki lokalni korzo je specifičan. Negdje obuhvata i park, negdje nekoliko ulica, arhitektura,  koja ga okružuje koji stvara arhitektonsko urbanistički ambijent koji se na jedan način doživljava od strane sudionika. O društvenim grupama koje se razlikuju po generacijama, društvenom sloju, pripadnosti etničkoj i religioznoj grupi. Sve te grupe su prisutne,  ali na različite načine u gradu. Korzo je dinamična stvar i neformalna društvena institucija navela je prof. dr. Vučinić Nešković. Budva je imala slikare i sam trg se zove Trg od slikara,  a danas nema nijednog navodi Đurašković. Šetnja nije prepoznata kao element nematerijalne kulturne baštine, ali se kao zaključak konferencije izveo da vrlo jeste.

I za kraj,  direktorica JU Muzej i galerija Tivat, navela je potrebu sudjelovanja u EU projektima koji podržavaju edukaciju odnosno učenje i prenošenje znanja i vještina budućim generacijama radi održivosti elemenata nematerijalnog kulturnog nasljeđa.

Sudionici  konferencije prisustvovali su službenom  otvaranju Festivala vjetra, ali i zahvaljujući upravnom odboru Festivala uživali u vožnji tivatskim zaljevom. JU Muzej i galerija Tivat u svom radu prepoznaje suradnju s pojedincima, grupama i lokalnom zajednicom, te su konferencija i naredne aktivnosti muzeja tijekom svibnja  dio šireg okvira Festivala vjetra.

Živo nasljeđe-živa zajednica!