Proslava 750. obljetnice dolaska franjevaca na teritorij Boke kotorske, točnije u Kotor, započeo je znanstvenim simpozijem u crkvi sv. Pavla u Kotoru. Fra Filip Karadža, predstojnik franjevačkog Samostana svete Klare bio je organizator i moderator znanstvenog simpozija. Simpoziju su nazočili biskup kotorski, monsinjor Ilija Janjić, provincijal Zadarske provincije svetoga Jeronima u Istri i Dalmaciji fra Andrija Bilokapić, provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, brojni svećenici i redovnice, kao i protojerej Crnogorske pravoslavne crkve Ivan Pajović.
Izlagači koji su iz kulturnog i povijesnog aspekta približili djelovanje franjevaca u Boki i Kotoru su: fra Josip Sopta iz samostana Rožat, magistrica Zorica Čubrović s temom – „Djelatnost fra Vita Kotoranina u zadužbini kraljice Jelene”, dr. Vinicije Lupis iz Instituta Ivo Pilar s temom „Kulturna baština franjevačkog Samostana svete Klare u Kotoru", mr. Vilma Kovačević, koja je govorila o “Tri kotorska srednjevjekovna sakralna objekta u svjetlu arheoloških istraživanja”, prof.dr. Meri Zornija s Univerziteta u Zadru o pleternim ulomcima u samostanu sv. Klare u Kotoru, Jasminka Grgurević slikarica-konzervatorica “Likovna predstava Sv. Franje i Sv. Klare u srednjevjekovnom slikarstvu”, prof.dr. Saša Brajović, s beogradskog Univerziteta govorila je o Kabjankinom oltaru u crkvi sv. Klare, magistrica povijesti umjetnosti Nevenka Šarčević o opusu kipara Kabjanke unutar mletačke sculpture 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji – osvrt na franjevce kao naručitelje oltarnih cjelina na prostoru istočne obale Jadrana.
“Dolazak franjevaca u Kotor iako se vezuje za 1265. godinu je sigurno bio i ranije. Red franjevaca bio je jedinstven sve do polovice 15. stoljeća. Tada su se franjevci podijelili na konventualce i opservante, kojima mi danas pripadamo. Tada odmah nastaju dva samostana u Kotoru, različitih jurisdikcija. Ta podjela u franjevačkom redu je definitivno cementirana 1517. goodine. Mi franjevci smo imali samostane Gospa od milosti, Sveti Bernardin (naknadno Sveta Klara). O pojedinim samostanima, aktivnosti fratara, brojnosti, dosta je toga već napisano, i ovaj skup može pomoći da osvjetlimo tu veličanstvenu panorama franjevaštva u Kotoru, koja zaslužuje da bude vrednovana i da i danas bude veliki poticaj suživotu, napretku, razumijevanju i uklanjanju tih granica koje ljudi među sobom postavljaju”, naglasio je fra Josip Sopta tijekom svoga izlaganju o povijesti djelovanja franjevaca u Kotoru.
Dr. Vinicije Lupis govorio je o kulturnoj baštini franjevačkog samostana Svete Klare u Kotoru, o kojoj je već izdao monografiju 2008. godine.
“Upravo Viktor Vida, najveći hrvatski pjesnik XX. stoljeća, Kotoranin, potom Brajinović – utemeljitelj fakulteta novinarstva u Španjolskoj, svoje prve znanstvene spoznaje, školovanje, dobili su u osnovnoj školi koja je početkom XX. stoljeća djelovala u samostanu Svete Klare” – na početku svog izlaganja istakao je Lupis.
Posjetitelji su bili u prilici proširiti svoje znanje o postojanju i utjecaju franjevaca na povijesni i kulturni život Kotora i njegovih žitelja tijekom sedam i pol stoljeća, koliko se bilježi, a danas i svečano proslavlja njihova prisutnost u Boki.
Centralni dio proslave bilo je Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Klare, koje je predslavio biskup Janjić, a kome je nazočio veliki broj franjevaca i svećenika Kotorske biskupije. Nazočni su imali prigodu uživati u nadahnutoj propovijedi provincijala iz Zadra, fra Andrije Bilokapića:
“ Sveti Franjo i franjevci su dar crkvi i dar čovjeku. Sveti Franjo je poslan obnoviti ono najbolje što čovjek jeste, a to je njegova sličnost s Bogom. Kao što smo na skupu mogli čuti, vjera se izražavala kulturom. Vjera je određivala i povijest ovog kraja i cijele Boke, jednostavno vjera čovjeka cijelog zahvaća…Kao što zaručnica sve što jeste predaje zaručniku, kao što zaručnik sve što jeste predaje zaručnici, kao što njih dvoje bivaju jedno, kao što njihov JA i TI postaju MI, tako u Crkvi Bog želi stupiti sa čovjekom u otajstveni MI, i želi da čovjek sa čovjekom stupiti također u taj otajstveni MI. I upravo mi trebamo tu obnovu, a Sveti Franjo je zaista neobičan obnovitelj Crkve. Evanđelje se u vrijeme Svetoga Franje širilo pješice, hodalo je. Nije bilo automobila, zrakoplova, mobitela, ali srce zapaljeno Bogom, srce koje zrači dobrotu i ljubav, ono je čovjeku objavljivalo čovjeka. I to se tako širilo, tako da je skoro odmah nakon smrti Svetoga Franje došao ovdje u Boku taj dah evanđelja što je tu Crkva bila obnavljana i što to traje o dana današnjega. Program Svetoga Franje je živjeti Evanđelje, a Evanđelje nije neki nauk, moral, nije neka filozofija. Evanđelje je osoba Isusa Krista. Dakle, živjeti Evanđelje znači živjeti osoban odnos s Bogom, znači otvorit se Bogu da se Bog u svakom od nas učovječi”.
Veličanstvenu notu ovom Euharistijskom slavlju dala je glazbena potpora sopranistice Vedrane Šimić i tenora Domagoja Dorotića uz klavirsku pratnju Simona Dešpalja, koju su večeras u 19 sati kotorskoj publici poklonili solistički koncert.