U narodu se najviše štuju oni sveci o kojima ima veoma malo provjerenih povijesnih podataka. Takav je i Sveti Valentin. O njemu postoji više legendi nego povijesnih činjenica.
Prema legendi, Valentin je bio svećenik (ili biskup) i u vrijeme rimskog cara Klaudija, godine 269. ili 270. mučenički je ubijen. Štovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve; najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća, a stoji i danas. Spomendan mu je oduvijek 14. veljače.
Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi - što malo tko zna i što je pomalo neobično - i od njegova mjesta u kalendaru. Naime, datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme. Nekada se životni ritam ravnao upravo prema kalendaru. Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana, jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a poslije je tražila da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebno adventsko i korizmeno vrijeme, već izvan takvih razdoblja. Valentinov je kalendarski spomendan je baš u takvu vremenu, preporučljivom za svadbene svečanosti. Zato se u negdašnja, staloženija vremena, u tom razdoblju oko Valentinova najviše ženilo i udavalo. Tu je jedan od razloga zašto se baš Valentin štuje kao patron mladih, zaljubljenih, mladenaca, koji se spremaju na ženidbu i vjenčavaju "za Valentinovo".
Drugi razlog zbog čega je Valentin odabran da bude zaštitnik zaljubljenih jeste samo njegovo ime, koje potječe od latinske riječi válens koja znači zdrav, krepak, mlad... Stoga, takav svetac postaje i nebeski zaštitnik svih koji su mladi, žarka srca, razigranih osjećaja, u jednu riječ - zaljubljeni. Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće, novi život. I to je treći razlog što je Valentin zaštitnik mladih i zaljubljenih.
Međutim, najpoznatija legenda o nastanku ovog praznika potječe iz Rima. Još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je svim vojnicima da se niti slučajno ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, pa nisu više htjeli vjenčati vojnike. Međutim, svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli. Tako je činio sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu, a 14. veljače je pogubljen. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem.