Prebogata je bokeljska povijest, toliko bogata da je iz nje katkad teško izdvojiti važna imena i mjesta. Mjesto je Strp, u sjeverozapadnome dijelu Boke kotorske, poznato po snažnoj pomorskoj tradiciji. Po pučkoj predaji Strpu je ime uvjetovano time što su kuće u mjestu „strpane“ (zbijene) jedna do druge. Struka, dakako, ime tumači drukčije. Tako romanist Orsat Ligorio ime Strp izvodi iz dalmatske imenice STĬRPE ‘deblo, stabljika’. Pritom napominjemo da je dalmatski autohtoni romanski jezik koji se govorio na istočnojadranskoj obali, pa je ime Strp trag prvotnih romansko-hrvatskih jezičnih doticaja.

Obrađujući strpačku toponimiju, zavirili smo u povijesna vrela. Iz djela Pavla Butorca saznali smo da se Strp spominje u nekoliko dokumenata iz XV. stoljeća (od 1431.) kao dio područja Opatije svetoga Jurja na otočiću Sveti Juraj pred Perastom. U dokumentu iz 1437., koji je obradio Ivo Stjepčević, stoji da su Strpljani (uz stanovnike Perasta, Đurića i Većebrda) stražarili na barkama po Kotorskome zaljevu te plaćali dažbinu i u doba kotorske samouprave i u doba mletačke vladavine. Među njima se spominju Vlatko Bogojević (Vlaticus Bogoevich), Dapko Grubojević (Dapicus Gruboevich) i Ostoja Milinović (Ostoia Milinovich). Osim u matičnim knjigama prve se strpačke obitelji, kao što je Nenada (iz bratstva Studeni) i Ćeman (iz bratstva Mioković), spominju kao odvjetci peraških bratstava.

Pomno iščitavajući povijesna vrela, ujedno smo naišli na dokument u kojemu se 27. veljače 1336. spominju Strpljani Brajša Obradov i njegova žena Mare (Braysce Obradi et sue uxori Mare de Sterp). To je dosad najstariji poznati spomen Strpa u povijesnim vrelima. Dokument je objavio Antun Mayer u II. svesku edicije Kotorski spomenici. Donosimo ga u prijevodu Sanje Perić Gavrančić:

27. veljače 1336.

Gore navedenoga dana. Mi prezbiteri Base i Apolenarij i đakon Valij, opati i rektori svetoga Petra i Andrije de Crepis (Crepis je pristranak na kojemu se nalazi gornji dio Kotora; op. p.) dajemo Brajši Obradovu iz Strpa i njegovoj ženi Mari, za njih i njihove nasljednike, trajno u posjed i najam zemljište navedenih crkava, koje graniči s crkvom svetoga Andrije i domom Dragine, za izgradnju i obnavljanje doma i za naknadu od dva perpera godišnje, koju treba plaćati navedenim crkvama na blagdan svetoga Petra i Pavla pod prijetnjom kazne dvostrukoga zaloga bez suda i ikakve rasprave. O tome postoje dvije slične isprave. Provedeno u prisutnosti prisegom potvrđenoga sudca Marina Golije i sudca auditora Srđa Jakanje.

Iz navedenoga dokumenta razaznajemo kako je u XIV. stoljeću u Strpu, uz narodna imena Brajša i Obrad, potvrđen mjesni lik Mare, svojstven širemu području od Zadra do Bara. Ujedno su potvrđena srednjovjekovna bokeljska prezimena Golija i Jakanja. Narodna  imena Brajša i Obrad, hrvatskomu jeziku prilagođeno pokraćeno kršćansko ime Mare te prezimena Golija i Jakanja iz kojih se razaznaju hrvatski etimoni (gol) i dometak (-anja) upućuju na postupnu izgradnju hrvatske antroponimijske formule (uz patronime se već pojavljuju i prezimena) te činjenicu da u srednjovjekovnoj romansko-hrvatskoj simbiozi hrvatski element postaje sve izraženiji. Dokument nam također pokazuje kako je Strp 166 godina stariji od Sjedinjenih Američkih Država.

Što nam na koncu ostaje nego Strpljanima poželjeti sretan 697. rođendan? Neka se polako počnu spremati za proslavu skorašnje 700. obljetnice prvoga spomena imena svojega mjesta!

Branimir Bilafer

Sanja Perić Gavrančić

Domagoj Vidović