John Martinis, američki nobelovac hrvatskog podrijetla, ovogodišnji sudobitnik Nobelove nagrade za fiziku, peti je nobelovac koji je etnički Hrvat.

 Podsjećanja radi, nobelovci Hrvati su i Ivo Andrić, Vladimir Prelog, Lavoslav Ružička i, što je manje poznato, Paul Modrich, koji je 2015. godine bio sudobitnik ove najznačajnije znanstvene nagrade. 

Višanin John Martinis ovogodišnji  je sudobnik Nobelove nagrade za fiziku, zajedno s američkim znanstvenicima Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom , za otkriće makroskopskog kvantno-mehaničkog tuneliranja i kvantizacije energije u električnom krugu.

Nakon objave dobitnika Nobelove nagrade za 2025. godinu prije nekoliko dana , Martinisa je iznenadio veliki broj upita grčkih medija za intervjuom. Međutim, nakon početne zbunjenosti,  ovaj je nobelovac ubrzo demantirao dezinformacije da je Grk, naglasivši da je etnički Hrvat.

Martinisi su porijeklom s otoka Visa, točnije iz Komiže, odakle su se iseljavali po čitavom svijetu. Sudbina je takva bila i za djeda ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, prof. dr. Johna Martinisa.

 John Martinis je sin Ive i unuk Mate Martinisa, koji je u Ameriku emigrirao, gdje je ime Mate promijenio u Matt.  Johnov je otac Ivo rođen u Komiži, a djed Matt napustio Komižu i došao u SAD kada je tata imao deset godina, nakon čega je njegov otac došao u SAD, najprije u Seattle, a onda u San Pedro, gdje je brojna hrvatska zajednica.

Martinis je u intervjuu  za grčki portal  kazao da nikada nije tražio priznanje.

– Znanost radiš zbog radosti otkrića – zbog predavanja, razgovora o novim podacima, uzbuđenja kad dobiješ nove rezultate. To je tvoja nagrada. Mislim da je pogrešno misliti da ti je potrebna nagrada kako bi to radio. Ali, da budem iskren – jako je lijepo primiti je. Doista to cijenim.

Kao pionir kvantnog računarstva, Martinis vjeruje da su istraživači vrlo blizu izgradnji praktičnog kvantnog računala.

– Računala su postala bolja i snažnija – objašnjava.

– Ako budemo imali novi tip računala iznimne snage, dobit ćemo neke početne primjene – a onda, tko zna što će se dogoditi... Mogućnosti su neograničene!  

Očekuje da će se prve primjene odnositi na  simulacije atoma i molekula, a možda i na razvoj novih materijala, dizajn tranzistora – stvari koje bi mogle revolucionirati medicinu i industrijsku proizvodnju. 

Martinis također vjeruje da bi takav napredak mogao pomoći društvu da riješi problem nestašice materijala.

– Danas možemo proizvoditi različite proizvode, ali mnogi zahtijevaju rijetke materijale koji se jednostavno ne mogu skalirati – objašnjava. Primjer su baterije s kobaltom. Nema dovoljno kobalta da bi se elektrificirao cijeli svijet. No ako bismo mogli koristiti češće i jeftinije materijale i pravilno ih dizajnirati, to bi bilo od ogromne koristi za društvo. 

Nije mu bilo dobro u Googleu

Na zabrinutost da bi kvantna računala mogla razbiti postojeće enkripcijske sustave, Martinis reagira smireno.

– U kriptografiji postoji duga povijest stvaranja kodova koji traju određeno vrijeme prije nego što ih se može razbiti – kaže.

– To što bi kvantna računala mogla razbiti postojeće kodove samo je još jedan dio te priče. Ljudi već rade na poboljšanju kriptografije kako to ne bi postao problem. 

Nakon što je radio u akademskom i industrijskom sektoru – od Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari do Googleova Quantum AI Laba, Martinis kaže da je sada najsretniji kao vlasnik vlastite male tvrtke.

– Jednostavno se više nisam uklapao u Google – priznaje.

– Osnivanjem vlastite tvrtke i radom s nekolicinom ljudi potpuno smo sve preispitali. Osmislili smo novi poslovni plan za koji vjerujem da ima mnogo veće šanse za uspjeh. To je pravi način rada. Kao znanstvenik mogu razmišljati šire o onome što moramo učiniti, bez brige o politici velikih korporacija - zaključio je u razgovoru za portal  Kathimerini.

Životna priča nobelovca Paula Modricha

Paul Modrich, porijeklom je iz  sela Zaton Obrovački, odakle su i korijeni Luke Modrića, kojega , nažalost, nije imao prilike osobno upoznati prilikom svojega prvog dolaska u  domovinu prije šest godina. Zaton Obrovački ga je umnogome podsjetio na kraj gdje je  rođen i odrastao u južnom Coloradu i Novom Meksiku.

Povod za Modrichev  dolazak  u Hrvatsku bila je konferencija genetičara u Splitu, na kojoj je ovaj ugledni genetičar- nobelovac bio pozvan kao panelist.

Nobelovu nagradu za kemiju ovaj je prof. dr. , inače predavač na poznatom američkom sveučilištu   Duke University School of Medicine,  osvojio 2015. godine zajedno s Tomasom Lindhalom i Azizom Sancarom za način na koji stanice obnavljaju oštećeni DNK.

Upitan od strane novinara prilikom svojega posjeta Zatonu Obrovačkom o tome ima li nešto specifično u podneblju ili genetskom kodu mještana, kad je ovaj kraj iznjedrio dva velikana, rekao je - Ha, ha, moguće je i to! Ima sigurno neka tajna veza s ovim krajem. Uvijek sam, unatoč tome što se, nažalost, u mojoj obitelji malo pričalo o Hrvatskoj, osjećao poveznicu s njom - priznao prof. dr.  Modrich, čiji je djed prvi otišao ,, preko bare’’, krajem 19. stoljeća, trbuhom za kruhom, poput brojnih težaka iz Dalmacije.

Paulova baka, Crnogorka, nedugo poslije je otišla za djedom u  južni Colorado, gdje su se skrasili. Djed je bio rudar, kao mnogi iz ovih krajeva u to doba, dok je baka bila domaćica. Rodila mu je petero djece, no dvoje ih je umrlo vrlo mladih, što je za ono vrijeme bila realnost mnogih obitelji.

- Nažalost, nisam upoznao svog djeda jer je poginuo u nesreći u rudniku. No baka je bila ta koja je prenosila priče o dalekoj zemlji djedova rođenja. Ona je s mojim ocem pričala hrvatski, tako da ga je otac još nekako i govorio, dok ja ne znam ni jednu riječ. I danas mi je zbog toga žao - priznao je Modrich.

Paulov otac Laurence bio je profesor biologije u jednoj školi u Novom Meksiku, gdje se obitelj kasnije preselila, , ali i nogometni i košarkaški trener. Geni su čudo, rekao bi naš narod!

- To su valjda geni, tko će znati! Ja jesam znanstvenik, ali neke stvari čovjek jednostavno ne može objasniti’’, pojašnjava Modrich.

Upitan za motiv bavljenjem genetikom,  pojašnajva- Znanost sam odabrao iz ljubavi, iz znatiželje, još u srednjoj školi, nikako iz nekog prestiža ili ovakvih nagrada. Mi znanstvenici radimo to zato što uživamo u tome, ja osobno radim za ljude i za dobrobit njihova zdravlja. Cijeli sam taj rad i istraživanje napisao od gušta – dodao je ovaj skromni Amerikanac hrvatskoga podrijetla, dodavši da je ljubav prema biologiji naslijedio od oca, onomad jedinog profesora u malom gradu Ratonu.

- Oduvijek sam pokazivao više interesa za prirodu, obožavao sam fotografirati sve što nas je okruživalo u tom nepristupačnom krajoliku. Vjerujem da je mom ocu pomalo bilo žao što se nisam bavio sportom koji je on tako volio, ali i on i majka su mi bili velika podrška kad sam odabrao biologiju za glavni predmet. Baš mi je otac savjetovao da se "bavi ovim DNK stvarima jer su dosta zanimljive". I ostalo je povijest.

Životopis profesora Modricha možete pročitati na poveznici : https://www.nobelprize.org/prizes/chemistry/2015/modrich/biographical/

Ana Vuksanović

Izvori Zadarski list, Jutarnji list i portal Kathimerini