Gospodine Lukoviću, odgovor koji ste uputili HGI-ju, a u njemu apostrofirali mene i posvetili mi dvije kartice teksta, zaista je imanentno novinaru, koji nikada ne provjerava izvor i od velike žurbe da bude prvi, čak u tekstu potvrdi da ima samo osnovanu sumnju, a zatim nastavi s osobnim denunciranjem, kao da je to bitno za ukupnu javnost, i svjesno obmanjuje i zabavlja dokone Tivćane.
Prisiljen sam još jednom, ničim izazvan, pokazati Vam da nije teško biti Vi i da nije teško pisati Vašim osebujnim stilom, koji u svakom slučaju nije stil već ostrašćeni izljev mržnje jednog duboko isfrustriranog čovjeka. Ipak, zahvalan sam na priznanju da pomno pratite svako moje djelovanje u Hrvatskom nacionalnom vijeću, i ne samo u Vijeću i ne zbog toga što ste novinar već Vas na to potiče mržnja, a to znači da ste u dvadeset četverosatnoj tenziji.
Gospodine Lukoviću, Vi ste zakinuti za osjećaj koji svakom narodu predstavlja svetinju, za čije su vrednote tisuće mladih, otprilike Vaših godina, s ponosom davali ono najvrjednije što su imali i bez čije ljubavi ne bi mogla opstati ni jedna država na svijetu. Ja, za razliku od Vas, uživam u osjećaju pripadnosti svom narodu i znam razloge onih koji taj osjećaj nemaju. Vi, kao i obično manipulirate činjenicama, ne govorite istinu, dok mi dočekujemo svakoga predsjednika Republike Hrvatske; Ivu Josipovića, Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića, s poštovanjem koje im pripada. Na Vašu žalost, svakog od njih jednako cijenim, jer je svaki pojedinačno postao predsjednik glasovima većine hrvatskog naroda. To, pak , nije teško razumjeti. Uzalud ste se priklonili apatridskoj bokeljskoj manjini, koja s istomišljenicima ordinira po Ostrvu cvijeća i pokušavate Hrvate uvesti u njihov tor-nećete uspjeti. Kao što znate, najteže bitke uvijek vode najjači i samim time što predvode, pokazuju višu snagu, ali i veću mudrost.
Vi ste g. Lukoviću u crnogorskoj javnosti prepoznati kao jedini ,,novinar“, koji se rugao s tragičnom sudbinom hrvatske obitelji Tomkić iz Berana i to samo zato jer im je HGI javno, iskreno i nedvosmisleno pružila podršku. Daleko ste Vi od toga da možete kompetentno prosuditi tko je, a tko nije intelektualac, jer cijela je Crna Gora ovaj čin i čin podrške bezumlju osudila i distancirala se te ga prepoznala da dolazi iz svijesti polusvijeta.
Loš pokušaj napada ad hominem upravo ocrtava Vaš karakter od kojega zaziru svi koji nešto rade, znače ili pokušavaju uraditi u ovome gradu, a i šire. Prepoznati ste gospodine Lukoviću kao čovjek bez empatije, u užem i širem okružju, a to vodi frustracijama koje bjelodano izbijaju iz Vašeg osmijeha, koji krasi Vaše lice samo kada se nekome rugate , a frustracije, kao što Vam je zasigurno poznato su najčešći i sigurni kanali koji vode ka psihičkim problemima. Ovaj tekst koji ste posvetili meni zaista me ne ljuti, jer od Vas i ne očekujem nešto drugo, tako da sam Vam zahvalan što ste svojevoljno objavili osobnu dijagnozu, a da sam to uradio ja prekršio bih zakon objavivši Vaše osobne podatke koji su zakonom zaštićeni.
Priznati laž i u isto vrijeme biti duhovit nije mali pothvat, ali uz ajhmanovsku odsutnost empatije prema drugim ljudima, ništa nije nemoguće (Tomislav Marković).
Dakle, g. Lukoviću jasno je svima tko god bio i u blizini HGI-ja, da ćete Vi uraditi sve, kao i ovoga puta na štetu naše stranke, pa iako bi morali puzati kroz vlastiti glib u što nitko ne sumnja. To je više stvar karaktera nego profesije.
Na kraju, g. Lukoviću, ja sam Vas u više navrata uvjerio da kada god mi date inspiraciju da Vam nešto saopćim, to i uradim, potpišem se s imenom i prezimenom, priđem Vam na pristojno odstojanje poštujući mjere NKT-a ,jer zaraza kao što i sami vidite može prijeći čak ako ste i u zajedničkoj prostoriji te ja stoga držim s pojedincima dodatnu socijalnu i fizičku distancu.
Dok ste honorarno pojačavali obiteljski budžet radeći za Radio Dux, bili ste lojalni hrvatskoj zajednici, ni manje ni više od sadašnjeg poslodavca, što će biti sve do trenutka dok se ne pojavi jači sponzor kojemu ćete bit eskort. Dakle, čovjek bez etike, kodeksa, ideje i ideologije, na žalost. U svojoj nemoći i intelektualnoj sterilnosti razumijem Vaše reagiranje i neodoljivu želju da me predstavite u negativnom kontekstu, jer ste svjesni da iza uspješnog čovjeka uvijek stoje vrlo mjerljivi rezultati koji govore o njemu i nisu mu potrebni tabloidi, kao apologete koji ga brane. Ipak ste vi ona druga strana HGI-ove medalje, ona tamna, koja s ushićenjem najavljuje novu konkurentsku stranku HGI-ju. Zar se ne upitate zašto ste baš Vi odabrani da saopćite tu činjenicu? Ništa se prljavo ne može dogoditi u Tivtu, a da Vi nemate ekskluzivu. Jalovo, kao i sve prije toga.
Zaključujem s jednom molbom: Kada god nakon moga pisma dobijete napad bijesa i želite susret sa mnom, nemojte se, molim Vas pravdati kako su Vas spriječili članovi Vaše obitelji, jer mene ste uvjerili da je to istina. Eto, to je u Crnoj Gori kukavički. Slobodno dođite u prostorije Hrvatskog nacionalnog vijeća ili kod mene doma, mi smo ipak kumovi, a Vi kao mlađi ne možete uraditi ništa što Vam ja ne bih mogao oprostiti.
Zvonimir Deković