Predstavljanje pretiska „Judite“, Marka Marulića i drugog izdanja knjige „Borba za vrijednost svoga „ja“ – pokus filozofije slavenskog individualizma“, autora dr.sc. I. Pilara, održano je sinoć u Kotoru.
Ana Vuksanović, moderatorica sinoćnjeg programa, pozdravljajući prisutne, istakla je da s ovim pretiscima, brojka izdanja u nakladništvu ili sunakladništvu Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore je dosegla broj 46, što je, svakako, podatak vrijedan pažnje i poštovanja. Također je podsjetila da je HNV CG ovim povodom za svoje djelovanje na polju kulture nagrađeno Zlatnom poveljom Matice hrvatske.
Nakon uvodnog dijela programa, nazočnima se obratio Dragan Popadić, novinar, poeta i suradnik, koji se uvijek odazove promocijama HNV-a.
„Za desetak godina ovo Vijeće je štampalo 45 knjiga. Da je Izdavačko preduzeće to uradilo bilo bi za respekt. Različite su tematike – istorija, politika, hrvatska kulturna društva, znameniti Hrvati iz Boke, eseji o Boki, poezija liturgijske knjige“, rekao je Popadić, osvrnuvši se na Kotorski misal, Pontifikal i Barski oficij.
„To su rijetke, izuzetno vrijedne knjige. I, sada ih HNV ponovo izvodi na svjetlost dana. Napraviše nešto što će sve nas nadživjeti i o čemu će govoriti generacije koje dolaze. Ali, znam da HNV neće stati na ovome. Oni idu dalje. Jer, nije točak, no knjiga stvorila civilizaciju. Ljepše je sa knjigom. Ako ih ima 45 – još bolje“, kazao je Popadić te izrazio želju za ponovnim pozivom na promociji, kada broj tiskanih knjiga bude udvostručen, kako on pozitivno prognozira.
Neven Staničić, dugogodišnji kulturni djelatnik, novinar i publicist, osvrnuo se na vrijednost Marulića u europskoj književnosti onoga vremena. Govori o tome da je Split tada imao od dvije do pet tisuća stanovnika te da se Marulić obraćao onima ( oko 200), koji su imali mogućnost čitati i razumjeti.
„Radi se o dvanaestercu, duplo rimovanom, koji je vrlo zahtjevan i vrlo obavezujući prema autorima. U ovom izdanju imamo reprint Marulićeve Judite. Znači, imamo Marulićevu Juditu u modernom obimu i to posljednje tumačenje, koje je bilo dostupno na hrvatskoj kulturnoj sceni.
Staničić ističe posebnu vrijednost ovog djela - „njegove natuknice, na marginama samog teksta, koje su interesantne upravo zbog njegovog odnosa prema čitaocu“.
Govori o vrijednosti djela, prevođenjem na brojne europske jezike, kao i tome da se „radi o priči, koja ima i svoju veoma interesantnu dramsku radnju. Pozivao se na kršćanske elemente i na ono što Biblija i vjera sa sobom nose. Judita je bila veoma tražena knjiga svog vremena. Vrijeme nastanka knjige i tematika poklapala se sa samom radnjom. Priča Judite je identična sa onim što se dešavalo u tom trenutku. Upravo zbog podizanja morala naroda, Marulić je odlučio da napiše taj spjev upravo u to vrijeme. Prvi sličan spjev, mi smo dobili nekih stotinjak godina kasnije, koji je napisao Vicko Bolica Kokoljić - Život bl. Ozane. Radi se o prvom domaćem spjevu ( Kotor)“. Staničić je, kao i uvijek do sada, nadahnuto govorio o knjizi, sa ciljem kako i sam kaže da zainteresira ljude da pročitaju i dožive spomenuto djelo.
U Kotoru je predstavljeno i drugo izdanje knjige „Borba za vrijednost svoga „ja“ – pokus filozofije slavenskog individualizma“, autora dr.sc. I. Pilara. Prvo izdanje izišlo je u Zagrebu početkom 1922. godine. Izdanje, predstavljeno sinoć, tiskano je u nakladništvu Udruge „Hrvatsko zajedništvo“, a sunakladnici su: BOKA PRESS PTY LTD iz Sydneya, Ogranak Matice hrvatske u Boki i HNV CG.
Djelo je predstavio dr. sc. Vladimir Lončarević, esejist, publicist, književni povjesničar, književni teoretičar i kroatist.
„Pilarovo je najpoznatije djelo „Južnoslavensko pitanje“, tiskano na njemačkome jeziku u posljednjoj godini Velikoga rata 1918., a te je godine tiskano i tomu komplementarno djelo „Politički zemljopis hrvatskih zemalja“. U sjeni tih djela tiskana je 1922. sociopsihološka studija „Borba za vrijednost svoga 'ja'“, čiji reprint je tiskan 2020. godine. Pilar svoju knjigu naziva „pokusom filozofije“, no širinom svojega znanja predstavlja se i kao sociolog, psiholog, povjesničar i pravnik, što je bio svojom temeljnom vokacijom, doktoriravši pravo u Beču. K tome, bio je poliglot, pa se suvereno kretao kroza sva društvena i humanistička područja, što mu je omogućilo dubinsko razumijevanje procesâ modernizacije. Pilara naime s pravom smatraju teoretičarom modernizacije Hrvatske, ponajprije zbog njegovih članaka i studija tijekom polemike tzv. „Starih“ i „Mladih“ s kraja 19. i početka 20. st., (tijekom koje je branio autonomiju estetike). Sva ta znanja i iskustvo života u Hrvatskoj i Bosni Hercegovini, gdje je proveo 20 godina, pomogla su mu u stvaranju geopolitičkih i sociopolitičkih sinteza, među kojima je Borba za vrijednost svoga „ja“. Djelo je to vrjednije što je komparatističke naravi jer, premda se, naposeb, da uporabimo Pilarovu riječ, bavi Hrvatima, bavi se i drugim slavenskim narodima, njihovim psihosocijalnim osobitostima i značajkama“, rekao je Lončarević istaknuvši da Pilar raspravlja o „ja“ kroz nekoliko perspektiva: iz perspektive filozofskih smjerova, druga perspektiva je moralni tj, vrijednosni temelj vlastitoga „ja“, a treća perspektiva je praktično-filozofijska ,
Lončarević se osvrnuo i na Pilarovu procjenu stupnja razvoja individualnosti pojedinih slavenskih naroda: „Kada je o Hrvatima riječ, Pilar ih, uz više kritika, pohvaljuje zbog toga što su u okolnostima višestoljetne političke rascjepkanosti svojih zemalja, iz čega za njih proizlazi mnoštvo povijesnih nedaća, sačuvali jedinstvenu nacionalnu svijest, kao temelj budućem postizanju cilja državne neovisnosti i samostalnosti. Jedan od razloga tomu što su Hrvati i drugi slavenski narodi kroz povijest više bili predmet nego podmet Pilar vidi i u sklonosti melankoličnom jalovom jadikovanju nad vlastitom sudbinom i u »mesijanističkom raspoloženju« očekivanja »spasa od većih i jačih«. Za sve to doduše postoje povijesni razlozi, no Pilar smatra da im se ne smije podrediti nijedan narod koji želi biti priznat i prihvaćen ravnopravnim u međunarodnom životu. Drugim riječima, iskustvo povijesnih gubitaka treba pretvoriti u iskustvo dobitka“.
„Kad čovjek trajno nastoji biti podmet, a ne predmet u životu u granicama koje mu život daje – razumijevajući dakle realistično svoj životni kontekst – no koje on borbom za vrijednost svoga „ja“ stalno može proširivati, tada se on trajno približava Bogu, jedinom apsolutnom podmetu personifikaciji apsolutnoga, vječnoga, neograničenoga i savršenoga. I tek po toj težnji dobiva čovjek najveću mogu vrijednost u svom životu. On nužno postaje značajem“ – zaključio je svoje izlaganje gospodin Lončarević završnom misli autora, podsjetivši nas na Šenoine stihove tj. pjesmu „Budi svoj“.
Promociji su nazočili: generalna konzulica Generalnog konzulata u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik HGI – ja Adrijan Vuksanović, potpredsjednik HGI – ja Ilija Janović, predsjednik HNV –a Zvonimir Deković, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki Marija Mihaliček, kao i Vladimir Bujišić, direktor Kulturnog centra "Nikola Đurković".