Umjesto da Kotor bude Europska prijestolnica Kulture 2030. godine, jer je oduvijek pripadao europskom kulturnom krugu, vjerojatno plemensko-političkom odlukom uz potpunu servilnost odogovornih u Općini Kotor, ta titula je pripala Nikšiću
Kotor je oduvijek bio dio Europe i imao sva obilježja koja su Europljanima zajednička.On kao jedan od rijetkih gradova je po nekoliko osnova izabran na listi UNESCO-a. Navodimo razlog zbog čega je Kotor morao biti Europska prijestolnica kulture:
1.Na UNESCO-vu prestižnu listu svjetske kulturne baštine je 1979 godine uvršteno Kulturno-povijesno područje Kotora i to na trećem zasjedanju Komiteta za Svjetsku kulturnu baštinu koje je održano u Kairu i Luksoru. Prepoznato je kao lokalitet izuzetne univerzalne vrijednosti za cijelo čovječanstvo.
2.Na UNESCO-vu listu su 2017. godine uvrštene i Kotorske zidine kao Venecijanski obrambeni sustav iz XVI. i XVII st. zajedno sa 6 lokaliteta sa području bivše Mletačke Republike.
3. Na UNESCO-vu listu je ušla i Bokeljska mornarica Kotor 2021. godine, koja održava tradiciju katoličke bratovštine sv. Nikole mornara kroz stoljeća.
4. Na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine su uvrštene i Svečenosti sv. Tripuna i kolo sv. Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj. Da je bilo dobre volje ta nominacija je trebala biti multinacionalna i nominacioni dosije popunjen od Crne Gore i Hrvatske (jer se tradicija održava u Kotoru i nekoliko gradova Hrvatske).
5. Boka kotorska se nalazi na vrhu liste najljepših zaljeva svijeta. U tom popisu se nalazi na petom mjestu zbog dobro očuvanih srednjovjekovnih gradova i prekrasnih krajolika nalik norveškim fjordovima.
6. Kotor i cijela Boka kotorska posjeduju ogromno kulturno-povijesno naslijeđe. U gradu Kotoru i Boki kotorskoj je smješteno 60% nepokretnog i 40% pokretnog spomeničkog blaga današnje Crne Gore. Na području Kotora se nalazi veliki broj crkava i palača.
U Kotoru je bilo 33 katoličke crkve. Najznačajnija od njih je danas katedrala-bazilika sv. Tripuna iz 1166. god. a ima još 5 romaničkih crkava. To su crkva sv. Marije (bl.Ozana) iz 1221. god. sa krstionicom iz 6 stoljeća; crkva sv.Ane iz XII st., crkva sv. Mihovila s kraja XIII st.; crkva sv. Pavla iz 1263. god. i crkva sv. Luke iz 1195. godine. U gradu su još u funkciji crkva sv, Klare iz XVII st.; crkva sv. Josipa iz 1631. god.;i Gospa od Počivala (od Zdravlja) iz 1518 godine. Brojne su katoličke crkve izgradili pomorci po cijeloj Boki kotorskoj počev od bisera Bogorodičnog hrama na Prčanju, Crkve sv. Matije i sv. Stasije u Dobroti, crkve Gospe od Škrpjela i sv. Jurja na otocima ispred Perasta i brojne druge crkve u Tivtu i Herceg-Novom.
Na području Boke kotorske postoje 34 palače najvećim dijelom hrvatskih pomorskih obitelji, pretežno iz doba baroka, koji su svjedoci ekonomskog blagostanja, smisla za arhitekturu i umjetnost kao svojevrsne karakteristike ondašnjih pomorskih obitelji. Pomorci u najvećem broju Hrvati su sa putovanja donosili skupocijene umjetničke predmete i njima ukrašavali svoje palače.
7. Kotor je imao veliki broj pjesnika i proznih pisaca kao što su Juraj Bizanti (1490-1560), Ludovik Paskalić (1500-1551), Ivan Bona Boliris ( 1520-1570), Jeronim Pima (XVII st.), Andrija Zmajević (XVII st.), Timotej Cizila (XVI st.), Matija Zmajević (1680-1735) Julije Balović (1672-1727), Krsto Mazarović (1680-1725), Ivan Antun Nenadić i mnogi drugi.
9. Kotor, Perast i Prčanj su imala znamenite pomorce kao što je zapovjednik galije Jeronim Bizanti koji se herojski borio sa svojom posadom u Lepantskoj bitci i svojim životima doprinio pobjedi protiv Osmanskog carstva 1571. godine; pomorskog kapetana i matematičara Marka Martinovića (1663-1716), koji je podučavao 17 ruskih boljara pitomaca cara Petra Velikog; Matiju Zmajevića (1680-1735) ruskog admirala i Iva Vizina (1806-1869),koji je kao šesti kapetan sa svojim brodom oplovio svijet.
10. Kotor je imao poznatog slikara Lovra Marinov Dobričevića (-1478), a susjedni Perast Tripa Kokolju (1661-1713). Imao je i poznate majstore u zlatu i srebru (pala u katedrali).
12. Tradicionalni običaji koji nas povezuju sa europskim kulturnim krugom je i Fešta sv. Tripuna koja se svake godine održava 3. veljače u Kotoru, zatim Fašinada koja se održava svake godine 22. srpnja kojom prigodom barke pune kamenja veslajući iz Perasta do otoka Gospe od Škrpjela u procesiji i sa pučkim pjesmama bacaju kamenje oko otoka jer je sam otok nastao na hridi dugogodišnjim potapanjem brodova punih kamenja. Običaj je i Zavjetni dan sa gađanjem kokota 15. svibnja u Perastu u čast slavne pobjede malobrojnih Peraštana nad turskom vojskom. Tradicija je i Bokeljska noć po uzoru na Venecijansku Festu del Redentore koja se održava svake godine u kolovozu. Tu je i Tradicionalni kotorski karneval.
Sve navedeno i još mnogo toga nas povezuje sa Europom i Kotor je trebao da bude Europska prijestolnica Kulture 2030. godine, Nažalost očitom nebrigom i nezalaganjem odgovornih iz političkog, kulturnog i turističkog sektora ništa nije urađeno. Promocijom Kotora kao Europske prijestolnice kulture Kotor i cijela Boka kotorska još više bi bile prepoznate u Europi i svijetu. Da li je razlog za ovakav odnos i to što se u školama o povijesti i kulturi Kotora i Boke kotorske uči toliko da sve može stati na dvije stranice (kako nam je rekla prof.povijesti iz Srednje škole). Odgovorni najbolje znaju pravi razlog.
Nikšić se spominje u srednjem vijeku kao grad Onogošt kojeg su 1465. god. zauzeli Turci i uključili u bosansko-hercegovčki sandžak 1470. godine. Razoren je potkraj XV st., obnovljen potkraj XVII st. i od tada se po okolnom plemenu naziva Nikšić. Čete knjaza Nikole 1877. god. potjerale su iz grada tursku posadu i na Berlinskom kongresu je Nikšić pripao Crnoj Gori. Eto to je sve što se o njemu ukratko može reći.
Organizatori aplikacije su kao predložak iskoristili urbanistički plan koji je uradio svojevremeno inženjer Josip Slade na poziv Knjaza Nikole , nakon oslobođenja Nikšića 1877. godine (ne spominje se da je Slade bio trogiranin-Hrvat). Ing. Josip Slade je uradio i projekat dvorca kralja Nikole u Nikšiću, serpentine Kotor-Njeguši i mnogo drugih projekata.
Na kraju ipak moram uputiti čestitku rukovodstvu Nikšića i koordinatoru nikšićke aplikacije M. Uljareviću koji je bio iskren i za dnevnik „Vijesti“ rekao da je u pitanju „nevjerovatna stvar za Nikšić i cijelu CG. Naporno smo radili i dali sve što je bilo do nas da dođemo do ovog rezultata“. Imali su kako kaže i svestranu podršku Ministarstva kulture i medija i Vlade Crne Gore. Sportski rečeno i mnogo slabija ekipa u sportu može pobijediti, ako favorit nije zainteresiran, ne bori se i nema nikakve volje za pobjedu.
Tekst: Prof. pov. Marija Saulačić
Foto: Vijesti