Neven Staničić - Purgatorije izgubljene u ( dobrim ) namjerama

Time to read
2 minutes
Read so far

Srijeda, 29. lipnja 2022. - 13:21

Otvoreno pismo  Nevena Staničića  povodom natjecateljskog   Programa 17. izdanja Festivala Mediteranskog teatra

Nakon dvije Kovid sezone Festivala Mediteranskog teatra u Tivtu, sa nadom i pravom očekivali smo „treću sreću“ u takmičarskoj selekciji regionalnog karaktera, što Purgatorije zapravo bjehu proteklih 16 godina. Uz objektivno primjerenu „fanfu“ i producentski optimizam u najavi, zavrijeđen prethodnim izdanjima festivala, dočekali smo, međutim, zvanični Program skromne ponude od „Maškarata 4+1“ koji barjačeći Purgatorijama, to zapravo ni ove godine nije(su).

 Objektivno, lako je pronaći razloge za ovakvu konstaciju, od naravno- finansijskih,  do čak i površnih analiza selektovanih predstava izgubljenih između; moguće „dobre“ namjere ? ( tako je to sa namjerama ) i što je uvjek pouzdanije  dobre prakse,  izostale u konkretnom slučaju. Namjeru da se „pomogne“ produkciji nalazim u činjenici oko selektovanja „DON KIHOTA“, u koprodukciji Gradskog Pozorišta i Barskog ljetopisa, predstave koja je izvođačima plaćena još prije dvije godine ( takođe iz „dobre“ namjere, da primijetim ! ), pa samim tim i ne opterećuje ovogodišnji budžet (!);  zatim „POKOJNIKA“ Centra za kulturu Tivat i Crnogorskog Narodnog Pozorišta, koji kao premijera na svaki način obogaćuje festival, ali takođe i štedi troškove takmičarske produkcije (!), te „MAŠKARATA“ koje oduvjek i zauvjek,  više nego dobrodošlo dolaze iz Dubrovnika,  a nakon, prisjetimo se,  prošlogdišnjeg  izostanka u učešću na Purgatorijema(!).  Dakle,  najiskrenije preporučujući umjetničke vrijednosti  i postignuća  navedenih dijela, a nakon očigledno ostvarene finansijske „uštede“ (!) na njima, logično se nameće pitanje o „namjerama“  izostavljanja , takođe od Tatjane Mandić Rigonat selektovanih  predstava; ČUDA U ŠARGANU, Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta  i IBI THE GRAIT ( treba li  prevesti - Kralj Ibi  ) Narodnog pozorišta Sombor, kada i iole upućeni u samim naslovima, takoreći  „na neviđeno“  prepoznaju nezaobilazna djela pozorišne tradicije ovih prostora ( čitati regiona). Tim  prije, što režiju potpisuju Jagoš Marković i  Andraš Urban. (!) U konačnom,  umjesto sedam ( što bi bilo najblaže - pristojno za festival kalibra Purgatorija ) na Programu takmičarske selekcije zatičemo 5, tačnije 4 dramska djela jer je uz PRISTANAK, Ateljea 212 iz Beograda, na spisku još samo SOKOLOVA PESMA, u produkciji Nacionalnog Ansambla Kolo - Beograd, definitivno ostvarenje iz domena, uslovno rečeno - „žanra“, koji može samo dodatno suziti prostor „žiriju“ (?)- ima i to, oko dodjela ovogodišnjih priznanja. No to su već domeni za raspravu druge vrste. Na sve pomenuto, uočljivo,  izostaje i obrazloženje produkcije ovogodišnjih Purgatorija, koje bi iz pristojnosti  i obzira, prema selektorki, ali i selektovanim a odbijenim djelima - i pozorišnim kućama ( koje su uzgred dugogodišnji partneri i dobitnici brojnih priznanja na istim ovim Purgatorijama), ako ništa,  izrazilo dozu poštovanja, eventualnog  „žaljenja“ ( navesti koji razlog..itd...) i ohrabrenja oko buduće saradnje. No to bi već bili primjeri dobre prakse.

O finansijskim domenima Purgatorija, odredio sam se još u Programu rada Centra za kulturu Tivat za 2022. godinu uz konstataciju da; opredjeljena sredstva za programske aktivnosti, citiram: „... upućuju na kontinuitet urušavnja dosadašnje programske koncepcije, a u nedostatku šire rasprave, i na mogućnosti prećutnog odustajanja(!?!) ili revizije njenih pojedinih segmenata, koji objektivno ne mogu opstati u predviđenim finansijskim uslovima...“ U prevodu,  prema planiranim sredstvima buđeta, programi Centra su svedeni na iznose iz 2015/16 godine.  Nisam međutim očekivao da će se to odnositi i na takmičarski dio Purgatorija,  niti da će to raditi i „ racionalizovati“ menandžement i strukture osnivača Centra u takozvanom v.d. i tehničkom mandatu.

 Neven Staničić,

 penzionisani Izvršni producent i nešto malo Direktor  16  Purgatorija