Danas vjernici katoličke vjeroispovijedi obilježavaju Badnji dan. Badnjak također predstavlja i panj ili kladu koja se tradicionalno palila na ognjištu uoči Božića. U hrvatskoj tradiciji poznata je i druga vrsta badnjaka u obliku grane koja se ukrašava lovorikom i stavlja ispred ulaznih vrata. Evanđeoski izvještaj o Kristovu rođenju je prizeman i trijezan, bez ikakve patetike i uzdizanja. Tom izvještaju daju ton car August i njegov namjesnik Kvirinije. Oni vladaju, utjeruju novac i kroje zakone.

Po njihovom nalogu, zbog popisa pučanstva, Josip i Marija, obični mali ljudi bez povlastica, putovali su sa sjevera, iz grada Nazareta u Galileji, na jug Palestine, u Davidov grad Betlehem. I kad su došli na cilj svoga putovanja, kao da se nije dogodilo ništa izvanredno. Njihov prvorođenac povijen je u pelene kao i svako drugo dijete, ali je umjesto u kolijevku položen u jasle, jer drugdje nije bilo mjesta. U drugom dijelu evanđeoskog izvještaja slika se mijenja. Dolazimo do središta i glavnine. Najprije se govori o pastirima, dakle o skromnim ljudima koji se ničim nisu isticali, nego su se brinuli za svoja stada. I baš njih, koji nisu bili prikladni ni pripremljeni za susret s Bogom, obasjao je Gospodnji sjaj pa nije nikakvo čudo da su se uplašili i da su bili zatečeni Gospodinovom nazočnošću. Njima je Božji glasnik navijestio veliku radost: "Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj-Krist Gospodin" (Lk 2, 10). Ta vijest, ispunjena neizmjernom radošću i utjehom, čin srž i jezgru veličanstvene božićne poruke. Ona dolazi od Boga kao najveći mogući dar, a namijenjena je svima ljudima dobre volje. Anđeoski glasnik nastavlja: "I neka vam ovo služi kao znak. Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!" (Lk, 2, 12). Tu je napravljen most prema prvom dijelu evanđeoskog izvještaja, u kojem je izgledalo kao da Bog šuti, dok se zbivaju samo zemaljske stvari. Sada na vidjelo dolazi svjetlo, ono pravo i glavno: navještaj rođenja Spasitelja svijeta. Sada se pokazuje tko je glavni gospodar svih tih događaja. To nisu ni August ni Kvirinije, nego Gospodin Bog. On drži sve niti povijesnih zbivanja u svojim rukama tako moćno da je pokrenuo golemi rimski upravni aparat, da se ispune njegovi planovi i obećanja o Mesiji koji se treba roditi u Davidovom gradu.