ODLAZAK TITANA-KOJI JE STVARAO FILMSKE ODISEJE

U tišini koja prethodi svakom velikom oproštaju, filmsk Evropa i svijet je izgubio jednog od svojih najsvjetlijih zvijezda vodilja. Veljko Bulajić, čije je ime sinonim za filmsku epopeju koja je premostila vremenske i geografske granice, napustio nas je u 96. godini života, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag u istoriji kinematografije. Njegove priče, utkane u platno realnosti i mašte, postale su dio naše kolektivne svijesti, odražavajući duh jednog vremena i neumorne borbe za čovječnost. Ti prvi koraci napravljeni u Vilusima,  Nikšiću i Sarajevu, tiču se ne samo geografskih odrednica Veljka Bulajića, već i emocionalnih koordinata koje su mapirale njegov životni put. U tim ranojutarnjim satima života, među gorama crnogorskih planina i užurbanih ulica Sarajeva, počeli su se tkati prvi snovi i vizije koje će kasnije oblikovati njegovu umjetničku dušu. Te neke lomne, teške i po mnogo čemu strašne godine bile su ujedno i godine oblikovanja, kada su se u žaru života kalili snaga, odlučnost i neugasiva želja za stvaranjem.

Živih slika, zapečaćenje duboko u njegovom biću, ostaće u njemu zauvijek, mnogo kasnije sa istom autentičnošću prenesene na platno filmsko koje je bilo njegov život, inspiracija i motiv. Kroz njegove filmove, ta davna vremena i prostori ponovo oživljavaju, osvetljavajući tamne kutke naše kolektivne prošlosti, ali i osvetljujući puteve ka boljem razumijevanju i empatiji. Bulajićeva sposobnost da iz arabeski sopstvenih uspomena gradi opšte ljudske istine, pretvarajući lično u univerzalno, učinila je njegov rad neprocenjivim darom kinematografiji. Rođen u skromnom crnogorskom selu Vilusi, Veljko je svoj životni put započeo među onima koji su se odvažili da stanu u odbranu slobode. Taj rani susret sa borbom i žrtvom odredio je kurs njegovog umjetničkog izražavanja. Od partizanskih staza do akademskih studija u Rimu, Bulajićeva strast prema filmskoj umjetnosti brusila se u susretu sa velikanima poput Federika Fellinija i Vittoria De Sice, samo da bi se na kraju vratio tamo đe je sve počelo - na prostorima bivše Jugoslavije, đe će svoje vizije pretočiti u neka od najznačajnijih djela regionalne kinematografije. Njegov poznaik i prijatelja Federiko Fellini jednom je lijepo zapisao: “Film je san u kojem sanjamo zajedno. To je više od umjetnosti. To je čista magija.”

Filmovi kao što su ”Kozara”, ”Vlak bez voznog reda”, i ”Bitka na Neretvi” nisu samo priče o prošlosti; oni su odjeci neuništive ljudske volje i otpora. Njegov rad, nagrađivan i priznat na međunarodnoj sceni, prelazio je granice, donoseći svijetu dijelove naše zajedničke istorije, humanosti ali i stradanja. Bulajićev talent da kroz objektiv kamere uhvati suštinu ljudskog iskustva, njegova sposobnost da vodi gledaoce kroz lavirinte emocija, čine ga ne samo režiserom već i hroničarem naše duše. Konflikti, nagrade, priznanja, i prepoznatljivost - sve to oblikovalo je Bulajićevu karijeru, ali i njegov odnos sa publikom i filmskom industrijom. Međutim, ono što Veljka Bulajića čini istinski velikim nije samo spisak njegovih filmova, već duboki otisak koji je ostavio na srca i umove onih koji su imali privilegiju da se susretnu sa njegovim djelima. Verner Hercog drugi filmski velikan je to lijepo definisao: “Mi ne pravimo filmove da bi dokumentovali realnost; pravimo filmove da bih ja pronašao dublju istinu “

U sjeni veličanstvenih djela koja su obilježila Veljka Bulajića kao jednog od titana jugoslovenske i svjetske kinematografije, tiho je pulsirao i njegov duboki doprinos Crnoj Gori i Hrvatskoj - ne samo kroz prizmu filmske umjetnosti, već i kao čuvar i promoter nacionalnih identiteta u turbulentnim vremenima. Veljko Bulajić, svojim rođenjem  u zemlji gorštaka i ponosnih ljudi, kroz svoj intelektualni doprinos prenosio je duh crnogorske nezavisnosti i otpora. Njegovi filmovi, bogati prikazima narodnih heroja i antifašističke borbe, služili su kao podsjetnik na hrabrost i žrtvu naroda Zapadnog Balkana. Kroz svaku scenu, kroz svaku priču, Bulajić je uspio na filmsko platno prenijeti suštinu borbe za očuvanje slobode i identiteta, pritom postavljajući temelje na kojima će se graditi moderna percepcija savremene Crne Gore kao zemlje časti i neuništivog duha. Paralelno, Veljko Bulajić je utkao i nemjerljiv doprinos kinematografiji i kulturi Hrvatske. Svojim radom u Zagrebu i kroz filmska ostvarenja koja su često snimana na lokacijama širom Hrvatske, Bulajić je doprinio razvoju hrvatskog filmskog identiteta. Njegova sposobnost da kroz filmski jezik istražuje i osvijetli kompleksne društvene i iistorijske teme odjekivala je i u Hrvatskoj, doprinoseći oblikovanju nacionalne samosvijesti. Veljko Bulajić nije bio samo filmski režiser; bio je most između generacija i naroda, vezivno tkivo koje je umjetnošću spajalo Crnu Goru i Hrvatsku, ali druge države ističući njihove jedinstvene doprinose borbi za pravdu i slobodu. Njegov rad, prepoznatljiv po dubokoj humanosti i poetičnosti, služio je kao ogledalo narodnih težnji i snova, dok je istovremeno afirmisao bogatstvo i raznovrsnot jugoslovenskih kultura.

Dok se opraštamo od Veljka Bulajića, stajemo pred zavjese vremena da odamo počast velikanu čija su filmska ostvarenja nadilazila granice kina, preplićući se neizbrisivo sa kolektivnom svijesti i nacionalnim identitetom. Njegovo monumentalno prisustvo u svijetu kinematografije, uz nemerljive doprinose Crnoj Gori i Hrvatskoj, zauvijek će ostati uklesano u temelje umjetnosti kao besmrtni podsjetnik na njenu sposobnost da spaja, oblikuje i promoviše suštinske vrijednosti  naroda. Veljko Bulajić nije samo prenosio priče; on je bio graditelj mostova - među ljudima, kulturama, epohama - njegova umetnost, ukorijenjena u krvave balkanske zemlje, postaće vječni simbol neumorne borbe za identitet, slobodu i pravdu. U momentu kada pada poslednja klapa na njegov bogati život i djelo, ispraćamo Veljka Bulajića sa poštovanjem i divljenjem koje se samo rijetkima u istoriji umjetnosti ukazuje. Njegova filmska odiseja, započeta u srcima boraca za pravedniji svijet, nastaviće da inspiriše, obrazuje i podseća nas na neograničenu moć umjetnosti da preoblikuje svijet. Neka svijetla reflektora i tišina kina budu vječni dom duhu Veljka Bulajića - titanu filmske umjetnosti, čija je odiseja obiljeležila i početak i kraj jedne ere, ali i osvit beskonačne inspiracije za generacije koje dolaze. Njegova djela, kao mostovi što premošćuju vrijeme i prostor, ostaju da svjedoče o univerzalnoj snazi umjetnosti koja prelazi granice, ujedinjuje i osvetljava tamne kutke ljudske duše. Kroz snove koje je Veljko Bulajić oživio na platnu, zajedno smo se nadali, patili, borili i sanjali. Njegov doprinos nije samo u onome što je snimio, već i u snovima koje je inspirisao - snovima o svijetu đe umjetnost nije samo odraz stvarnosti, već i temelj za njeno preoblikovanje. Kako se zastori polako spuštaju, naša crnogorska srca puna su zahvalnosti za sve nezaboravne trenutke koje nam je poklonio Veljko Bulajić. Njegova ostavština živjeće kroz vjekove, podsjećajući nas da je umjetnost most koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost; svetionik koji nas vodi kroz oluje istorije ka sigurnoj luci razumijevanja, empatije i zajedništva. Fscinantni Ingmar Bergman bi mudro rekao: “Film kao umjetnost ima moć da direktno utiče na dušu, da izrazi misli i osjećanja i da ih prenese drugima.”

 Da pišem o njegovom stvaralaštvu koje je impozantno, fascinantno, unikatno - posebno, neću; to je za duže eseje. Ono što ću zapisati za kraj o ovom titanu je sljedeće: ,,Crna Gora, je ona koja ga je iznjedrila. Za sebe je uvijek govorio, “Uvijek sam bio Nikšićanin-Crnogorac.” riječi su koje odzvanjaju sa posebnom težinom, izgovorene od čovjeka čija je ljubav prema svojoj zemlji bila duboka i nepokolebljiva. Veljko Bulajić, ovaj velikan filmske umjetnosti, nosio je Crnu Goru u svakom kadru, svakoj sceni, sa svakim likom koji je oživio na ekranu. Njegova umjetnost bila je odraz te divlje, neukrotive ljepote crnogorskih pejzaža, ali i neustrašivog duha ali i čestih stradanja njenog naroda. Kroz odjek vremena i svjetlosti koja se rasipa na veliko platno, Veljko Bulajić je bio ne samo glasnik svoje zemlje, već i njen najvjerniji čuvar. Crna Gora, sa svojim planinama koje dodiruju nebo, dubokim kanjonima, rijekama, morem i istorijom koja je ispisana u kamenu i srcima njenih ljudi, nije samo mjesto odakle je potekao; ona je bila suštinska nit koja se provlačila kroz sve njegove priče, odraz njegove duše i njegovih korijena. Crna Gora je njegovim gubitkom izgubila ne samo proslavljenog sina svoje zemlje, već i jednog od svojih najsvjetlijih kulturnih emisara i ambasadora, čije je djelo prelazilo granice i povezivalo svjetove. Iako je Bulajić prešao na drugu obalu, njegovo nasleđe ostaje da živi među nama, kao trajni podsjetnik na njegovu genijalnost, na ljepotu Crne Gore i na univerzalnu snagu filmske umjetnosti. Crna Gora može biti ponosna što je dala svijetu takvog umjetnika, čije će djelo nastaviti da obasjava i pokazuje put mnogima na često mračnim i surovim prostorima Balkana,

 Piše: Božidar Proročić, književnik i publicist