Ove godine, točnije 19. travnja, navršilo se 200 godina od smrti poznatoga engleskog pjesnika iz razdoblja romantizma Georgea Gordona Byrona (1788. – 1824.), u svijetu književnosti poznatoga pod imenom Lord Byron. Književna kritika iz njegova opisa izdvaja spjev Don Juan, a Childe Harold (koji je maestralno preveo Luko Paljetak) već je desetljećima na popisu školske lektire. Privatni život toga pustolova sablažnjavao je englesku javnost te ga je nagnao na putovanja po južnoj i istočnoj Europi. Među ostalim je bio sudionikom previranja u Italiji gdje je potpomagao karbonare, borce za ujedinjenje Italije, a u Grčkoj se pridružio borcima za osamostaljenje te države od Osmanskoga Carstva. U Grčkoj je i umro.

Nekoliko desetljeća poslije Byronove smrti Prčanjanin ili Prčanjot, kako vam drago, Marko Eugen Florio (1820. – 1906.), kontraadmiral austrougarske ratne mornarice, koji je, među ostalim, sudjelovao u blokadi Veneciji 1848. i Viškoj bitci 1866., od svojega je prijatelja Barryja, kako navodi don Niko Luković u knjizi Prčanj, primio srebrnu stolnu posudicu. Engleski je velikan prethodno tu posudicu poklonio njegovu ocu. Pokušavši otkriti tko bi mogao biti Englez Berry (tako Luković piše), naišao sam na podatak da se Lord Byron u Genovi često družio (poglavito na večerama) s engleskim bankarom na privremenome radu u Italiji Charlesom F. Barryjem. Prijateljska se veza održala i nakon Byronova odlaska u Grčku, odakle je pjesnik bankaru često slao pisma o svojim putovanjima.

Navedena se posudica koja je povezala jednoga bankara Đenovića (da se poigramo s imenom rodnoga mjesta velikana hrvatskoga pjesništva Vjenceslava Čižeka), književnoga nemirnoga duha i bokeljskoga pomorskog vojskovođe za života don Nika Lukovića nalazila u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju, pa potecite prema crkvi da vidite je li još tamo, a ako jest, malo je protrljajte da vidimo hoće li iz nje izići Byronov, Barryjev ili Floriov duh.

Domagoj Vidović