Kultura sjećanja: „Mediterano”

Time to read
2 minutes
Read so far

Srijeda, 14. kolovoza 2019. - 8:47
Autor: 

“Jedan rod, jedan narod-isti rod, isti narod…”

Zvuk valova,  koji udara o obalu, put osvjetljen lampama,  koji vodi do improviziranih kazališnih sjedišta naspram kojih se nalazi bina, usađena na obali mora među stijenama. Intimnu i autentičnu binu za igranje kazališne predstave “Mediterano” tivatski Centar za Kulturu smjestio je na jednoj od plaža,  koje se nalaze u sklopu Luštice Bay; Pecka kako je zove lokalno stanovništvo. 24. 7. 2019. godine odigrana je premijera rimejka čuvene kazališne predstave „Mediterano”,  koja je prvi put odigrana 2011. godine u produkciji Centra za kulturu Tivat, a čiju režiju potpisuje Erol Kadić.

Umjesto regularne kazališne scene, Centar za Kulturu na čelu s Nevenom Staničićem, odvažno  premješta pozornicu na pjeskovitu obalu što nam daje jedno sasvim novo vizualno iskustvo. Pijesak, mjesečina, šum valova, stijene koje u ovom slučaju predstavljaju kazališne zidove, otvaraju gledatelju jednu drugačiju dimenziju u doživljaju predstave.

Rađena po motivima filma „Mediteraneo”, talijanskog režisera Gabrijela Salvatorija, ova predstava prožima kroz sebe stavove i ideje o mirenju razlika među ljudima, bilo da su to razlike u mentalitetu, vjeroispovijedi, tradiciji ili bilo kojim drugim stvarima koji su u tom vremenu, čini se, bile izraženije nego danas. Ovim antiratnim kazališnim komadom, kroz pjevanje i igru, ponavlja se rečenica „jedan rod, jedan narod-isti rod, isti narod”, kojom se publika pokušava podstaknuti na razmišljanje o gore spomenutim razlikama koje su pravile (i prave) jaz među ljudima.

Kazališni humor baziran je na svakodnevnim situacijama, koje se događaju u običnom životu ali i ratu te nam je ova priča o ratu i životu predstavljena na neki jednostavniji gotovo bezbolan način. Međutim, lukavo, skoro neprimjetno, kroz pozitivnu i kreativnu energiju, koja vlada tijekom čitave predstave, režiser nas tjera da se preispitamo i postavimo sebi važna pitanja o apsurdnosti rata, ratnim stradanjima, predrasudama, egzistenciji, ljubavi, ali i izoliranosti od drugih ljudi odnosno o otuđenju i samootuđenju. Upravo zbog toga, gledajući predstavu ne možemo da se ne zapitamo da li je ovaj komad drama ili komedija, jer su kroz njega utkani elementi i jednog i drugog na neposredan, indirektan način.

U izuzetno komunikativnoj formi glumci imaju određenu interakciju s publikom, odajući dojam totalne prirodnosti i ubjedljivosti, tako da publika osjeća kao da sve to ustvari i nije gluma. Još prisniji dojam, dodaje to što u predstavi uloge mještana, glume nekoliko lokalnih stanovnika koje publika prepoznaje i kojima se posebno oduševljava.  Zaista, čitava glumačka postava (neovisno da li se radi o glumcu profesionalcu ili amateru), koji sudjeluju u ovom svojevrsnom kazališnom projektu su kompletni, asocijativni, zanimljivi, iskreni i predani.

Ukomponirano sve zajedno, na neki način možemo reći da je ova predstava prilagođena našem mentalitetu i prostorima, i samim tim kao da stvara direktni dodir s našom realnošću. Kod ljubitelja kazališne umjetnosti “Mediterano” izaziva poseban interes, ali i dobro raspoloženje koje traje tijekom čitavog igranja, a i nakon njega. Predstava, koja je zaista imala pozitivnu reakciju, je osvježila kazališnu publiku Purgatorija i ponovo će se igrati na plaži Pecka 14, 15. i 16. 8. 2019. godine, do nekog budućeg gledanja (igranja)…

 

Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić

Audio: 
Mediterano