Da su stanovnici Budve i Paštrovića bili iznadprosječno skloni pustolovinama, svjedoči primjer Tome Medina, rođena 1725. u Kastel Lastvi (današnjemu Petrovcu), svojevrsna starijega brata po sudbini Budvanina Stjepana Zanovića s kojim sam vas nedavno upoznao. O životu toga našijenca doznajemo iz Memoara Casanove u kojemu ga slavni pustolov i književnik opisuje kao nepromišljena momka iz dobre kuće i naziva conte Tommaso Medin. Nakon što je studirao pravo i književnost u Padovi, Medin je 1746. – 1756. živio kao sin razmetni da bi zatim postao sinom ljubljenim vladarice iz roda Habsburgovaca Marije Terezije (1717. – 1780.). Kao njezin je štićenik do 1765. stanovao u Beču, a onda ga je gospodarica većega dijela tadašnje Europe imenovala kapetanom pravde u Mantovi u Italiji, gdje je ostao do 1768. Kocka mu je ipak bila draža od fotelje, pa se ubrzo uvukao u dugove i vratio, blago rečeno, neurednu životu poput svojega zemljaka Zanovića, lutajući po Njemačkoj i Apeninskome poluotoku. Casanova svjedoči da su Medina dugovi došli glave kad je utamničen u Londonu. Ondje je, naime, umro u zatvoru 1788. Između kocke i pustolovina Medin je svojim stvaralaštvom zadivio Pietra Metastasija (1698. – 1782.), talijanskoga pjesnika na dvoru Habsburgovaca, koji je ustvrdio kako su pjesnička djela Tome Medina kakvoćom superiorna pjesmotvorima svih živućih pjesnika misleći vjerojatno na Medinove talijanske ode objavljene 1764. u Beču, a i sam je Casanova, s kojim je navodno dvaput izlazio na dvoboj, držao našijenca iznimnim književnim talentom.

Medin se istaknuo i kao prevoditelj Voltaireova spjeva Henrijada s francuskoga na talijanski, a s latinskoga je na talijanski (1774.) preveo spjev Prozerpina ugrabljena rimskoga pjesnika Klaudija Klaudijana (Ivan Gundulić po tome je predlošku napisao svoju dramu Prozerpina ugrabljena od Plutona). Tomu Medina priređivači Casanovinih Memoara nazivaju Slavenom i Dalmatincem te točno navode mjesto njegova rođenja – Kastel Lastva kod Budve (Castell Lastua prés Budua), čime su i Petrovac upisali na književni zemljovid svjetske književnosti. Stoga, ako vas put odnese u Petrovac, do katoličke crkve svetoga Vida uza koju je groblje Medina, zapalite svijeću za dušu ovoga neobičnog svata o kojemu se raspitivala engleska satiričarka Frances Burney (1752. – 1840.) i koji je završio u natuknici Pustolovi u talijanskoj enciklopediji iz 1930. Na koncu se pitam je li, ako su pustopašna braća Stjepan i Primislav Zanović zavrijedili dramu Znaš li tko sam ja? Ivana Penovića, Tomo Medin zaslužio barem natuknicu u Hrvatskoj enciklopediji i dokumentarni film?

Domagoj Vidović