U cijelosti vam prenosimo intervju zastupnika  HGI- ja u Parlamentu Crne Gore Adrijana  Vuksanovića  za “Pobjedu“:

1. Sve češće slušamo ocjene evropskih lidera da proširenje Zapadnog Balkana sada nije popularna tema u EU. Znači li to da ovaj region više nije među prioritetima politika Unije?

Ne bih se suglasio da proširenje EU na Zapadni Balkan nije popularna tema. Zapravo, EU se u posljednjim godinama suočila s  brojnim izazovima, od ekonomske krize, preko sigurnosti  i migracijske krize, do Bregzita. Zbog toga je bila primorana da se fokusira na unutarnju konsolidaciju, međutim, daleko od toga da je proces proširenja zapostavljen. Naši europski partneri, kako predstavnici institucija EU, tako i lideri država članica, kontinuirano potvrđuju da Zapadni Balkan ima europsku perspektivu i da je stoga neophodno da nastavimo s reformama. Baš nedavno je Mogerini izjavila da je proširenje EU zapravo završetak integracije, zato što je Balkan dio Europe. Na nama je da nastavimo da ispunjavamo svoje obveze iz europske Agende, i to će sigurno biti nagrađeno pristupanjem Uniji.

2. Predsjednik EK Žan Klod Junker nedavno je izjavio da će Crna Gora i Srbija zajedno ući u EU do 2025. godine. Je li to pošten odnos i koliko je uopšte realno da Crna Gora, koja je daleko ispred Srbije po broju otvorenih poglavlja, čeka zvanični Beograd do 2025. godine?

Junker je u pismu namjere upućenom Tajaniju postavio 2025., kao ciljnu godinu do koje bi Crna Gora i Srbija trebale pristupiti  Uniji, ali nije kazao da ćemo zajedno ući u EU. Nebrojeno puta smo dobili uvjeravanja iz EU da će svaka zemlja biti ocijenjena na osnovu vlastitog napretka u procesu reformi. To je i logično, pošto je Crna Gora znatno odmakla u pregovorima u odnosu na Srbiju, a nemamo krupnih otvorenih pitanja poput Kosova.  Hoćemo li pristupiti EU 2025. godine ili ranije, ovisi samo od nas, odnosno od našeg uspjeha u provođenju administrativnih, političkih i ekonomskih reformi.

3. Kada će, po Vama, Crna Gora postati nova članica EU?

Proces pregovora s EU jako dobro napreduje, imajući u vidu da je od 33 poglavlja pravne tekovine otvoreno 28, među kojima su tri privremeno zatvorena. Naša očekivanja su da do kraja 2018. godine otvorimo sva pregovaračka poglavlja. Uvijek naglašavam da u pregovorima prioritet dajemo kvaliteti reformi, a ne brzini procesa pristupanja. Mnogo je važnije da se cijelo društvo temeljno pripremi za koristi i obveze koje će Crna Gora dobiti kada postane punopravna članica, nego formalno gledano kada će se to desiti. Uvijek sam bio zagovornik ideje da procese treba promatrati prije svega kvalitativno, jer jedino tako dolazimo do pravih rezultata.

4. Koliko nam punopravno članstvo u NATO može pomoći na tom putu?

Punopravno članstvo u NATO-u nam može jako puno pomoći, zato što su procesi integracije Crne Gore u NATO i EU kompatibilni i komplementarni, jer se zasnivaju na istim vrijednostima i standardima koje treba dostići. Podsjećam da ispunjeni kriteriji  za članstvo u NATO-u u velikoj mjeri znače i postizanje standarda potrebnih za članstvo u EU, pogotovu u pogledu vladavine prava i borbe protiv organiziranog  kriminala i korupcije. Ova dva procesa imaju svoje specifičnosti, ali dijele zajednički cilj, što je u biti za Crnu Goru i nove države članice najvažnije, a to je potpora reformskim procesima.

5. Dio opozicije je i dalje kategoričan da nema povratka u parlament do određivanja datuma vanrednih parlamentarnih izbora. Očekujete li dijalog vlasti i opozicije vezano za preporuke OEBS-a?

Očekujem da će kolege iz opozicije dati svoj doprinos u provođenju preporuka OEBS – a. U interesu svih nas je da zakonska rješenja budu kvalitetna i shodno tome, vladajuća koalicija, kao odgovorni politički subjekt, formirala je Radnu grupu koja će raditi na izmjeni izbornog zakonodavstva. Nesudjelovanje u tom procesu bilo bi, u najmanju ruku, neodgovorno. Mi ćemo uraditi sve što je do nas, jer je to opći interes.

6. Dan pred skupštinsko izglasavanje Zakona o planiranju i uređenju prostora najavili ste da nećete podržati taj akt, ali ste onda digli ruku za njegovo usvajanje. Zašto ste preko noći promijenili mišljenje?

Duboko promišljanje i intenzivni višednevni razgovori oko ovog važnog Zakona izraz su naše političke zrelosti i odgovornosti. Pokazali smo da je Parlament Crne Gore mjesto razgovora i dogovora, i na najbolji način smo demantirali one koji ovu visoku instituciju pogrdno klasificiraju kao „glasačku mašinu“. Jednako tako pokazali smo da su odnosi u našoj koaliciji zasnovani na zdravim temeljima, jer i onda kad se ne slažemo potvrđujemo vitalni pluralizam, nasuprot opet bezuspješnim pokušajima koji nas žele predstaviti kao one bez integriteta i stava.

Potrebno je istaći da zakonska verzija s kojom smo počeli pregovore i konačni njegov oblik koji je izglasan na plenumu, nisu isti i imaju bitnu razliku. Oko te razlike, zahvaljujući kojoj lokalne samouprave donose urbanističke projekte i sadržajno utječu na svoj prostor i to više nego do sada, vodili smo naporne razgovore. Ministar Radulović je napravi iskorak u tom pravcu i omogućio da dođe do dogovora. Naša glavna zamjerka prvobitne verzije Zakona je bila smanjena nadležnost lokalnih samouprava, što smo konačnom verzijom poboljšali. Da budem do kraja jasan, najzadovoljniji bih bio da smo uspjeli doći do svih izmjena koje smo tražili, ali politika, kao vještina mogućeg, teži kompromisu. Jednostavno rečeno, našli smo se na „pola puta“. Zbog toga kada sam glasovao o Zakonu o planiranju i izgradnji u svijesti su mi bili pejzaži koje smo nažalost nepovratno uništili. Smatrao sam i smatram da moramo dati šansu novom Zakonu kako bi popravili stanje u našem urbanizmu, za koje se svi slažemo da je loše. Nisam htio da budem medijski junak, a takvo stanje ostane. Ako ovaj zakonski modalitet ne da rezultate, mijenjat ćemo ga.