Marija Vučinović – ministrica bez portfelja u Vladi Crne Gore
Rođena 30.1.1958. godine u Rijeci – Republika Hrvatska.
Završila tehnički fakultet u Rijeci – odsjek brodogradnje i stekla zvanje diplomiranog inženjera brodogradnje. Šesnaest godina radila u Jadranskom brodogradilištu u Bijeloj u konstrukcijskom uredu na poslovima glavnog konstruktora i rukovoditelja ureda. Od osnivanja HGI-ja, odnosno od 2002. godine, uključuje se u politički rad HGI-ja i biva izabrana za potpredsjednicu stranke. Od 2005. godine obavlja dužnost predsjednice stranke. Po automatizmu funkcije koju obavlja u političkoj stranci član je Hrvatskog nacionalnog vijeća. Bila je član Hrvatsko-crnogorskog međudržavnog savjeta. Radila je kao tehnički direktor u JP Vodovod – Tivat. Od 4. 12. 2012. godine obavlja funkciju ministra bez portfelja u Vladi Crne Gore. Od 1981. godine udata i živi u Lepetanima, majka kćeri Dunje i sina Davora.
Vaš životni moto? Radi dobro – dobrim će ti se vratiti.
Kako Vi vidite uspješnu ženu? Uspjeh sam po sebi ne znači ništa, na bilo kom polju, ukoliko iza tog uspjeha ne stoji temeljan rad i realna procjena pri donošenju odluka, koji najčešće određuju ishod zadatih ciljeva. Morate biti nadahnuti iskrenim i časnim motivima, jer jedino je takav uspjeh dostojan poštovanja i počasti. I kao što izreka kaže: “ Poštenog čovjeka počast krasi, a nepoštenog žigoše”.
I pored toga što su žene, prema statistici, odavno premašile polovinu svjetske populacije, “ključne poluge” u društveno političkom životu su i dalje ,dominantno, u rukama muškaraca.
Gotovo da ni jedna zemlja u svijetu nije napravila diskontinuitet kada je u pitanju negativno povijesno nasljeđe vezano za status i položaj žene u društvu.
Pa, iako postoje određeni pomaci, ni crnogorsko društvo ni u kvantitativnom ni i u kvalitativnom smislu ne vrednuje dovoljno ulogu žene u društvu.
Često naglašavam da je Hrvatska građanska inicijativa jedina politička partija u Crnoj Gori koja ima ženu na čelu stranke. Mi smo očit primjer da žena može biti predsjednica, ministrica, poslanica, i članica najviših partijskih tijela.
Zato se kao žena, i kao ministrica u Vladi i kao predsjednica parlamentarne partije zalažem za veću zastupljenost žena u političkom životu, jer, iako su učinjeni pozitivni pomaci izbornim zakonom, ne znači da je zastupljenost žena, apsolutno, osigurana postojećom kvotom od 30%. To je “zamka” na koju se, u konačnom, ne smije pristati, već konstantno raditi na stvaranju što kvalitetnijih uvjeta za napredovanje i osnaživanje žena u politici. S obzirom na činjenicu da nas je brojčano više u ukupnom stanovništvu, onda je sasvim prirodno da takav omjer zastupamo i u praksi.
Svakako da za nedovoljan broj žena, sudionica u kreiranju politika, treba tražiti upravo i među samim ženama. Problem se, čini se, javlja u percepciji žene prema drugoj ženi. Često, još uvriježeno tradicionalno nasljeđe, ženu stavlja u okvir iz kojih ona ,,ne smije“ ili ,,ne umije “ iskoračiti.
No, uvjerenja sam da dolazi vrijeme, kada će žene početi da se, bez obzira kojim organizacijama pripadaju, još snažnije povezuju jedne s drugima, kako bi zajedničkim aktivizmom utjecale na poboljšanje i unaprjeđenje pravnog okvira ženskih prava, kao i što veću zastupljenost na svim nivoima odlučivanja.
Ovakav pristup jeste preduvjet za ostvarivanje demokracije u punom smislu, rodne ravnopravnosti i vladavine prava, kao preduvjeta za integraciju naše države u zajednicu europskih naroda.