U cijelosti vam prenosimo tekst dr. sc. Domagoja Vidovića za Zupci Times:

Tri slova za velike muke po tumačenju

Što li znači Bar i koliko je još Barova na kugli zemaljskoga, vjerojatno ste se i vi barem nekad u café-baru u Baru zapitali. Grad se u srednjovjekovnim dokumentima nazivao Antivari ili Antibarum, što bi značilo nasuprot ili preko puta Barija, tj. u slobodnijemu prijevodu Prekobari (usp. slovenski toponim Prekmurje i hrvatski Prekopakra). S njim je povezano i albansko ime Tivari, koje je mlađega postanja i nastalo je prema jednome od talijanskih imena. Hrvatsko (i općenito slavensko) ime Bar spominje se 1198. te se izvodi od latinskoga Barium upravo kao talijanski Bari, a na to koliko su se rano u Baru i njegovoj okolici susreli starosjedilački Romani i doseljeni Slaveni, upućuje niz suvremenih slavenskih toponima koji su odreda dalmatoromanskoga postanja, tj. svojevrsni su spomenici izumrloga barskoga dijalekta dalmatoromanskoga jezika (kojim se, među ostalim, bavi vaš sugrađanin i veliki znalac Savo Marković), starijega brata talijanskomu jeziku. Sami vjerojatno niste ni svjesni da kad izgovarate Brbot 'sveti Barbat', Sustaš 'sveti Eustahije', Sutomore 'sveta Marija', Spič 'hospicij, samostansko konačište, danas bi se reklo hostel' ili Sutorman 'sveti Roman', ulazite u neku vrstu vremeplova.

Ako želimo doznati od čega potječe ime Bar, morali bismo pokušati doznati što znači ime Bari. U svim pouzdanim priručnicima stoji da je ime toga grada vrlo staro, ali značenje nije odgonetnuto. U pokušaju da vam ponudim barem jedno od rješenja pretraživao sam različita talijanska vrela te sam u časopisu  La Gazzetta del Mezzogiorno naišao na članak Gigija de Santisa o tajnovitome imenu Bari. Zabilježena su u njemu neobična tumačenja. Ime se povezivalo s grčkim nazivom baris 'vrsta čamca kojom su se vozili egipatski svećenici po Nilu u znak štovanja božice plodnosti Izide' (Michele Garuba) ili kaldejskim nazivom bareis 'vrsta utvrde' (Emanuele Mola). Držalo se i da označuje utočište (Tommasso Pisciteli), neki su izvodili ime prema mitskome osnivaču Barija kapetanu Barioneu (Antonio Beatillo), a držalo se i da ime dolazi od grčkoga naziva za kraj bogat vinom.

Osobno mi nekako najsuvislije zvuči mišljenje Marija Cosmaija, talijanskoga jezikoslovca, kojemu je predgovor knjizi pisao jedan od najpoznatijih suvremenih talijanskih književnika i osnivač semiotike Umberto Eco, kojega možda znate po romanu Ime ruže. Po Cosmaijevu je mišljenju ime peucetsko. Peuceti su bili pripadnici jednoga od naroda koji se s naše strane Jadranskoga mora u I. tisućljeću prije Krista preselio na talijansku stranu te su najvjerojatnije srodni Ilirima. Nastanjivali su područje od Barija do Otranta. Grčko ime Barion i lat. Barium Mario Cosmai povezuje s korijenom *bhau 'graditi' i riječju bayrìa 'gradnja kuće'. Ipak, treba imati na umu da o ilirskome jeziku ne znamo gotovo ništa, a o peucetskom jeziku ili dijalektu još manje, pa se ni u to tumačenje ne možemo pouzdati kad je u pitanju značenje. Ipak, ako ime Bari (a time i Bar) nije ni grčko ni latinsko, a vjerojatno nije, barem s određenim stupnjem sigurnosti možemo pretpostaviti da je nastalo na jeziku predlatinskih starosjedilaca. Maštu, pak, draška pitanje koje je ime starije, tj. jesu li (pra)stari Barani otišli u Bari i ondje osnovali naselje i postali Barijci (Barežani) ili je naš Bar prozvan po Bariju. Ono što sigurno znamo jest da su različita ilirska ili njima srodna plemena u I. tisućljeću prije Krista naselila Apuliju (južnu Italiju) te da je moguće da su Bariju dali svoje ime. Reprizu smo seobe iz Bara gledali kad su naši predci u zbjegovima pred Osmanlijama bježali u iste krajeve. Bari je Hrvatima zanimljiv i zbog franačko-saracenske bitke iz 871. u kojoj je sudjelovao moj imenjak knez Domagoj i nakon koje su se Arapi nakon gotovo tridesetogodišnje vladavine povukli iz toga grada. U Bariju se čuvaju i moći svetoga Nikole, koji se osobito štuje i u Baru i okolici.

Ima li više barova ili Barova?

Da naš Bar nije jedini, možemo se uvjeriti čim malo pretražimo internet. U Francuskoj je postojalo Vojvodstvo Bar, a i danas postoji grad Bar u sjeveroistočnoj i središnjoj Francuskoj. Nadalje, Bar je mjesto u mađarskome dijelu Baranje, u ruskoj pokrajini Burjatiji, četiri su Bara u Ukrajini, tri u Iranu, a postoji i pokrajina Bar u Pandžabu. Francuski se Barovi povezuju s riječju barra granica, burjatski Bar dobio je ime po leopardu ili tigru, pandžapski označuje granicu između prašume i naseljenoga područja, nekoliko ukrajinskih Barova i jedan mađarski označuje močvarna područja, a za iranske Barove nisam našao tumačenje.

U zapadnoj Ukrajini, u povijesnoj pokrajini Podolje, postoji gradić Bar s približno istim brojem stanovnika kao i naš Bar. Njegovo se ime ne povezuje ni s različitim zvijerima ni prašumama. Nastao je na mjestu maloga trgovačkog središta koje se spominje 1401. pod imenom Rov. Godine 1537. poljska ga je kraljica Bona Sforza (1494. – 1557.), supruga poljskoga kralja i litavskoga velikoga vojvode Žigmunda I. Starog, prezvala i nazvala po svojemu rodnome gradu Bariju. I sudbina je ukrajinskih Barana donekle slična sudbini istočnojadranskih. Naime, povijest su obaju gradova obilježile žene, koje su barem djelomično talijanskoga podrijetla. Već spomenusmo da je Bona Sforza Barijka, a srpska je kraljica, katolkinja Jelena Anžujska (oko 1236. – 1314.), potjecala iz francuske dinastije Valois, a bila je u srodstvu s Karlom I. Napuljskim. Ona je, uza svojega sina kralja Milutina zaslužna što je benediktinska opatija Gospe Ratačke proširila svoje posjede barem na Paštroviće i Crmnicu, a i po jednoj je od zabilježenih predaja (koje nisu točne jer je Bar znatno stariji, ali su zgodne za priču) dala ime Baru kao gradu poštenih ljudi („Bar me ovdje neće naći ni varati.“). Nadalje, ukrajinski je Bar 1672. – 1699. grad bio pod upravom Krimskih Tatara koji su bili u savezništvu s Otomanskim Carstvom s tom razlikom da su pokušaji mletačkoga oslobađanja našega Bara propali, a poljski uspjeli. I ukrajinski Bar ima svoj Stari Bar, a i poštuje Bogorodicu te se u katedrali Velike Gospe čuva ikona Gospe Barske. Ujedno ima katedralu svete Ane. U njemu živi otprilike podjednak udio pravoslavaca i katolika, a nekoć je živjela i židovska zajednica.

Francusko je francusko

U kratkome povratku u prošlost nastojali smo odgonetnuti čije je ime Bar. Ako i nismo odredili točno značenje imena, utvrdili smo čije bi moglo biti. Saznali smo i da je više Barova na svijetu te da su im imena ista sasvim slučajno, ali da su Bar u Crnoj Gori i Ukrajini te Bari u Italiji pravi imenjaci. Žene su (i to dvije kraljice) obilježile dio povijesti dvaju slavenskih Barova, a kako je naša, Jelena, podrijetlom i Francuskinja, meni je jasnije zašto sam u Baru pojeo tako dobar potaž.

Domagoj Vidović, Zupci Times