Fešta Svetoga Tripuna, nebeskog zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije zaslužuje da uđe u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore, a zatim i na listu zaštićene UNESCO-ve svjetske nematerijalne kulturne baštine, jer traje neprekidno od 809 godine do danas i primjer je pravog ekumenizma
Blagdan sv. Tripuna nebeskog zaštitnika Kotora i kotorske biskupije započeo je najavom Fešte u srijedu 27.01.2021.god. recitiranjem „loda“ u njegovu čast, od strane malog admirala Bokeljske mornarice Kotor, i dizanjem barjaka na stendalu lođe katedrale.Ove godine se blagdan slavi po 1212-ti put.Na barjaku koji se vijori za vrijeme Fešte, je lik svetog Tripuna na bijeloj podlozi.Taj se barjak vijorio i na mnogim bokeljskim jedrenjacima koji su dugi niz godina plovili po svim morima svijeta.
Sveti Tripun je imao veliki utjecaj na vjerski život grada i njegov lik je prisutan u sakralnom slikarstvu i kiparstvu, na liturgijskim predmetima, moćnicima i drugim djelima primjenjene umjetnosti.Fešta je osim duhovnog značaja i izraza štovanja sveca, obilježila i čitavi kulturni život grada, a obilježava i međukulturni dijalog.Osim katoličkim obredima i veličanstvenom procesijom ulicama starog Kotora, prati je i niz zanimljivih događanja, koji snagom kulta sveca zaštitnika, za sve Bokelje prvenstveno katolike i Hrvate ima vrlo posebno značenje, a vizuelnom atraktivnošću plijeni i pozornost posjetitelja.
Ta katolička tradicija, je svjedočanstvo vjere Bokelja kroz dvanaeststoljetnu povijest, a u nju se uključuju i pravoslavci, mještani grada, mještani Boke kotorske, kao i hodočasnici koji dolaze najčešće iz Hrvatske, i Bosne i Hercegovine. Kao svecu nepodijeljene crkve pravoslavci se rado uključuju, što je primjer pravog ekumenizma.
Tradicija slavljenja svetoga Tripuna na način kako se to radi u Kotoru ne postoji ni u jednoj zemlji na svijetu, a održava se još jedino u Hrvatskoj od strane bokeljskih Hrvata.Ta katolička tradicija je poprimila raskošne oblike počev od najave Fešte i čitanja „loda“ (pohvala) od strane malog admirala 27.01., večernje u čast sv.Tripuna 2.02. i kađenju moći, preko igre kola u čast sv.Tripunu ispred katedrale sv.Tripuna od strane Bokeljske mornarice, svečane mise i procesije kroz stari grad Kotor.
Na Večernju u čast svetog Tripuna navečer 2.02.u 18.00 h po posebnom Oficiju (službi) kade se svete moći na glavnom oltaru katedrale. Kađenje svetih moći, u starije doba, obavljali su po šest predstavnika kotorskog plemstva i šest predstavnika građanskog sloja. U XVII.st. kađenje se obavlja uz sudjelovanje Bokeljske mornarice.Za vrijeme austrijske vladavine uveden je običaj da se mogu na kađenje moći pozvati i predstavnici Istočne crkve, što je ostalo uz kraće prekide do danas (“Večernja svetog Tripuna“, Kotor, 2001).
Običaj kađenja moći za vrijeme svečane večernje je vrlo star u katoličkoj crkvi i obavljao se u poznatim svetištima, gdje su Bokelji odlazili i vjerojatno ga prenijeli u Kotor.Jedno od tih mjesta po arhivskim podacima u kome su Bokelji hodočastili, bilo je i Santiago de Campostela u Španjolskoj, gdje su 800. godine, donesene moći sv.Jakova.
Kađenje moći se obavlja poslije prijenosa svetih moći iz relikvijara sv.Tripuna i službe čitanja, i to od strane 6 uglednih katolika iz Boke kotorske i 6 uglednih pravoslavaca.Kađenje se obavlja za vrijeme čitanja lekcija, na način da se na gredama ciborija postave dvije srebrne kadionice, s jedne i druge strane oltara, gdje prilaze kadioničari i njišu kadionice, dok svećenici pjevaju djelove iz života sv.Tripuna.
Ovakav običaj da katolici i pravoslavci sudjeluju u kađenju moći, u ovom slučaju sv.Tripuna, ne postoji mislim nigdje na svijetu, i to je primjer pravog ekumenizma.Na taj način mi Kotorani i svi Bokelji, dajemo primjer unutar kršćanskih crkava, koji se temelji na ravnopravnosti i zajedničkom zalaganju za mir i opće dobro.Papa Ivan Pavao 2 (1920-2005) je lijepo rekao da “Europa ima dva plućna krila i diše na oba“ (katoličko i pravoslavno).
Taj ekumenizam se nastavlja i na Tripundan 3.02.(tj prvu nedelju iza tog datuma), igrom kola u čast svetom Tripunu ispred katedrale u kojem učestvuje Bokeljska mornarica u kojoj opet uz većinske katolike Hrvate učestvuju i pravoslavci.Posebno je upečatljiv dio kada kolovođa, zatraži blagoslov kotorskog biskupa za igru kola u čast svetog Tripuna.Dugo godina je kolovođa bio Kotoranin, Slavko Roganović, a sada je također Kotoranin, Zlatko Mračević.Ima li ičeg ljepšeg i većeg ekumenizma u slavljenju zajedničkog sveca, i kasnije u procesiji koju ispred pravoslavnih crkava u Kotoru pozdravlja svećenstvo i vjernici.Zar to nije pravi način uzajamnog poštovanja unutar kršćanskih crkava, tj vjernika koji se temelji na ravnopravnosti i zajedničkom zalaganju za mir i opće dobro.
Lijepo je to napisao u svom Proglasu proslave sv.Tripuna apostolski upravitelj Kotorske biskupije, Barski nadbiskup Rok Gjonllesaj:“Tradicija proslave sv.Tripuna trebala bi u nama raspiriti plamen vjere i ljubavi, obnovu osobne duhovnosti i jačanje kršćanske ljubavi. Moramo nadići to ustaljeno pravilo promatranja blagdana kao izričaja neke lijepe tradicije, već da bude ono što za kršćane tradicija uistinu jest: predaja pologa vjere iz naraštaja u naraštaj, kao iskaz vjere u Boga“.
Stoga zbog svog jedinstvenog 12-stoljetnog slavljenja i izraženog ekumenizma, svetkovina sv.Tripuna zaslužuje da uđe u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore, a nakon toga i na listi UNESCO-ve svjetske nematerijalne kulturne baštine, slično Festi sv.Vlaha u Dubrovniku, koja je uvrštena na tu listu 2009 godine.
Svim vjernicima nazdravlje Sveti Tripun!
NVO“Boka kotorska“-Kotor
Prof.pov.Marija Saulačić
Kotor, 1.02.2021.god